'Svaki Uskrs slavim svoj novi rođendan. Imao sam moždani s 22 godine: DOKTORI MU DIJAGNOSTICIRALI IZNIMNO RIJETKU I SMRTONOSNU BOLEST, EVO KAKO JE USPIO DA SE IZBORI SA NJOM
Život cijenim puno više sada kada sam na vlastitoj koži osjetio da se može potpuno promijeniti u samo jednoj minuti, rekao je Luka Trivić (30) iz Zagreba. Kao i uvijek pred sam Uskrs, emocije su mu pomiješane. Vrijeme je to kada se prisjeća najgoreg dana u svom životu, ali ujedno i svog gotovo novog rođenja. Prije osam godina, kada je imao samo 22, imao je moždani udar. Liječnici koji su ga dočekali u bolnici rekli su mu da mlađeg pacijenta s takvom dijagnozom - nisu imali.
Bio je zdrav, nije pušio niti pio
- Bio sam na svirci s prijateljima. Otišli smo u jedan kafić. Nisam pio ni pušio baš kao i obično. Dobro sam se osjećao. Cijela je večer protekla lijepo. Na kraju sam odveo curu kući i otišao doma. Legao sam u krevet spavati i normalno zaspao. Ujutro nakon buđenja, shvatio sam da ne mogu micati lijevom stranom tijela. Ni rukom, ni nogom. Sve mi je bilo utrnuto. Mislio sam da sam zaležao tu stranu pa sam desnom rukom počeo masirati lijevu ruku i nogu, ali nikakvog poboljšanja nisam osjetio. Mobitel mi je bio na punjaču podno kreveta i nisam ga mogao dohvatiti. Zato sam pokucao na zid koji je dijelio moju sobu od bakine - prisjetio se Luka.
Baka je čula Lukino kucanje i odmah je došla. Pokušao joj je reći da ne osjeća dobar dio tijela, no shvatio je da ne može dobro ni govoriti. Baka je pozvala Lukine roditelje te su i oni došli u sobu. Dali su mu vode, no kad je Luka nagnuo čašu da otpije gutljaj, voda mu je samo kliznula niz usta i bradu.
- Tada smo shvatili da nisam ništa zaležao nego da se radi o ozbiljnijoj situaciji. Pozvali smo Hitnu. Liječnici su mi izmjerili šećer i tlak i postavili mi nekoliko pitanja. Na jedno od njih sam krivo odgovorio, mislim da sam posve pogriješio dan i datum. Odveli su me u Vinogradsku - rekao je Luka. Tamo su napravili CT glave i ustanovili da ima ugrušak na desnoj strani mozga. Rekli su mu da mora na hitnu operaciju.
Bio je budan na operaciji
- Zapravo, rekli su mi da imam dvije opcije - da mi mogu ubrizgati nekakvu tekućinu koja bi, laički rečeno, rastopila taj ugrušak ili da mi ga pak mogu izvaditi mehanički. Sugerirali su mi da odaberem ovo drugo jer bi prvi postupak mogao nedovoljno uništiti ugrušak, a bilo bi opasno da osne još koji komadić negdje. Drugi je pak postupak tada bio potpuna novost - kaže mladić.
Operirao ga je dr. Vladimir Kalousek, interventni neuroradiolog Zavoda za intenzivno neurološko liječenje KBC-a Sestre milosrdnice koji je samo godinu dana prije nego se Luka pred njim pojavio, prvi u Hrvatskoj počeo raditi metodu aspiracije ugrušaka, odnosno mehaničku trombektomiju. U Vinogradskoj je tako prije Luke samo sedmero pacijenata liječeno tim zahvatom.
- Nekako sam mu vjerovao otpočetka. Iako, kad su me stavili na operacijski stol, bilo me strah. Operacija je bila u lokalnoj anesteziji jer pacijent mora biti budan dok se to radi. Bio sam svega svjestan. Stalno su mi postavljali pitanja za vrijeme zahvata da vide kako sam i kako reagiram. Kroz preponu u desnoj nozi kateterom su došli do začepljene žile u mozgu i metodom mehaničke aspiracije usisali tromb. Kad mi je taj kateter došao do mozga, imao sam neizdržive bolove. Nešto poput teške migrene. Operacija je trajala oko sat, sat i pol, a nakon toga se dogodilo čudo - uvjerava Luka. Naime, čim su izvukli kateter iz njega, liječnici su ga pitali može li micati nogom i rukom koje su bile oduzete.
Odmah se mogao micati
- Pomaknuo sam ih bez problema. Nisam mogao vjerovati. I liječnici su se iznenadili kako sam ih uspio pomaknuti tako brzo. Očekivali su da će ipak možda proći malo više vremena dok to opet budem mogao - rekao je Luka. Proveo je još tri tjedna u bolnici, a potom još tri tjedna u toplicama na rehabilitaciji. Kaže da nikad nije otkrio što je uzrokovalo moždani udar.
- Sve sam nalaze slao i u Njemačku te u Ameriku, ali nitko mi nije znao reći zašto sam to dobio - rekao je Luka. Od tada, pazi na prehrani i rekreativno se bavi sportom baš kao i prije bolesti.
- Najviše sam promijenio sklop u glavi. Cijenim život, cijenim svaku sitnicu. Uskrs obavezno provedem s obitelji i prijateljima i tada zapravo slavimo moj novi rođendan - kaže Luka. Još uvijek je u dobrim odnosima s liječnikom koji mu je spasio život.
- Svake godine mu na Uskrs pošaljem poruku zahvale. Uvijek mi odgovori - kaže Luka. Nakon bolesti je završio fakultet, a danas radi u turizmu i živi sa zaručnicom.
- Ona je uvijek bila uz mene. Veliko joj hvala za sve, bez nje ništa ne bi bilo isto - rekao je Luka. Do danas nije prestao uzimati lijekove, a na kontrolu ide svakih mjesec dana i sve je u redu.