TEMA: Mađarska je godinama radila da privuče njemački biznis, zašto ga se sada želi riješiti?

Da bi razvila svoje ekonomske i proizvodne kapacitete Mađarska je godinama radila na tome da u industrijski sektor privuče strane investicije, to se naročito odnosilo na njemačke kompanije. Na razne načine mađarske vlasti nastojale su osigurati da njemački kapital uđe u njihovu zemlju i to su tijekom godina uspješno odradili. Naime, dugogodišnji mađarski premijer Viktor Orban, iako mu u Bruxellesu sve snažnije zamjeraju odnos prema medijima, pravosuđu, ljudskim pravima, zapravo je oduvijek bio vrlo pro-biznis orijentiran, a to se mnogima u Europi svidjelo, Nijemcima naročito.

No, došlo je do promjene, poprilično dramatične. Njemački biznis u Mađarskoj sve više na vlastitoj koži (i džepu) osjeća da je nepoželjan. To traje sad već neko vrijeme te se počinje intenzivirati, a jedan te isti Orban, koji je nekoć prilagođavao zakone ne bi li velike njemačke kompanije (raznih sektora) imale idealne uvjete za rad u Mađarskoj, sada donosi nove zakone koji tim istim kompanijama iz dana u dan čine poslovni život sve težim, skoro pa nemogućim.

Orban je nedavno izjavio da se većina industrijskog sektora u Mađarskoj "mora vratiti u mađarsko vlasništvo". Tada je njegova Vlada počela izdavati niz novih regulacija...

Velika njemačka građevinska i industrijska podružnica u Mađarskoj, Duna-Drava Cement Kft., snažno je pogođena nedavnim dekretom 404. Istim se "rudarska naknada" povećava za čak 90%. To znači da Duna-Drava sad gomila gubitak po svakoj vreći cementa koju proda. I potpunom ekonomskom laiku jasno je da se na taj način ne može poslovati. Ali tu nije kraj. Imamo primjerice dekret 402 prema kojem strane podružnice u Mađarskoj ne mogu izvoziti svoje proizvode ako za to ne pribave nužne dozvole. Tu je i dekret 405 kojime se određuje da se kamenolomi u Mađarskoj moraju držati državnih kvota.

Zatim, prije nekoliko tjedana, mađarski ministar graditeljstva Janoš Lazar objavio je nacrt "Zakona o mađarskoj arhitekturi" koji bi u biti dovršio proces stavljanja industrije pod državni nadzor. Ako zakon stupi na snagu u srpnju, kako je planirano, državni dužnosnici imali bi gotovo potpunu moć diktirati razine proizvodnje i cijene stranim proizvođačima cementa u Mađarskoj. Nadalje, većina isporuka morala bi ići novoj mreži nacionalnih trgovaca građevinskim materijalom koji bi dominirali tržištem. Ako bi strani vlasnici pak željeli prodati svoje tvrtke, država bi imala pravo prvokupa.

"Ovi propisi predstavljaju potpuno kršenje svih pravila jedinstvenog europskog tržišta. Očito je da Vlada pokušava prisiliti strane proizvođače cementa na prodaju", požalio se izvršni direktor Heidelberg (Heidelberg je jedan od najvećih proizvođača građevinskog materijala na svijetu) u razgovoru za list Der Spiegel.

O čemu se ovdje zapravo radi? Stvar je poprilično jasna, a ne čudi da neki kritičari mađarskih poteza (naročito Nijemci, dakako!) tvrde da su ovo "mafijaške metode". Naime, ono što se ovdje pokušava izvesti je preuzimanje stranih pogona, a isti su uvelike uložili u razvojne kapacitete (što je golemi trošak) - s kojim ciljem? Jednostavno je, da bi mađarski biznis "preuzeo štafetu" od njemačkog.

Je li to legalno i legitimno? Ovisi koga se pita. Izvršni direktor Heidelberg kojeg smo poviše citirali svakako smatra da nije, odnosno da su to potezi koji krše "pravila jedinstvenog europskog tržišta". Vjerojatno je i u pravu jer EU pravilnici, iako zvuče vrlo opširno, zapravo su poprilično konkretni. Mađarske vlasti znaju da igraju "mimo pravila", ali polaze od stajališta da bi očito i drugi tako postupili kad bi im se pružila prilika.

Jasno, na poslovna "pravila" se mnogi vole pozivati, ali je poznato da u svijetu kapitalizma glavnu riječ ima onaj koji je jači. I Francuska se žestoko žalila kada joj je SAD "pod nosom" ugrabio već dogovoren posao s proizvodnjom vojnih podmornica za Australiju, ali su se kasnije ipak morali pomiriti s time. No, u slučaju Francuske i SAD-a jako se dobro zna tko je jači, a tko slabiji akter. Što je pak u slučaju Njemačke i Mađarske? Njemačka bi svakako trebala biti dominantna sila u bilo kakvom srazu ovdje, ali s druge strane Mađarska se već godinama profilirala kao EU članica koja ne voli igrati po pravilima (te je često i kažnjavana zbog toga).

Za Viktora Orbana se tvrdi da je u Mađarskoj uspostavio "neliberalnu demokraciju", iako nije posve jasno što bi to točno značilo, vjerojatno da ista nije posve u skladu s EU službenim vrednotama gdje prednjači liberalizam. Jasno, mnogi kad čuju "liberalizam" misle na neke društvene okolnosti, no postoji i jedan drugi liberalizam (i neliberalizam) na koji se možda obraća i puno veća pažnja iako nije toliko medijski eksponiran. Dakako, govorimo o ekonomskom liberalizmu.

Cijeli sustav zapadnjačkog kapitalizma usmjeren je prema ekonomskom liberalizmu, odnosno načelu da se biznisu moraju otvoriti što brojnija vrata i dati što slobodnije ruke. Na radikalnoj strani te ideje imamo one koji bi najradije potpuno ukinuli i državu i sve njene pravilnike, no država kao država neće tako brzo nestati jer je ista već poprilično stasala kao korporacija sama za sebe, ali s puno opasnijim ovlastima. Država doslovno ima pravo ubijati vlastite građane, primjerice kroz slanje istih u rat, no to je već tema za neki drugi osvrt.

U slučaju Mađarske vidimo kako se ekonomski liberalizam transformira u neliberalizam i prebacuje u jednu sasvim novu situaciju, gdje država doslovno uzima strukture stranog biznisa, unutar Mađarske, i daje ga u ruke mađarskog biznisa (jasno, najčešće su to mađarske kompanije čiji su vlasnici bliski mađarskim vlastima, tako da to jest jedan oblik mafijaškog djelovanja).

Naravno, nije da će vladine snage upasti u strane kompanije i prisvojiti ih. Ne događa se ništa tako radikalno, ali ishod će u konačnici biti isti, iako kroz suptilnije metode. Novim regulativama će se protjerati strane ključne kompanije na način da će iste na kraju biti prisiljene prodati svoje operacije - i to ne nekom trećem, već Mađarskoj.

Donedavno smo pak imali vrlo drugačiji način djelovanja u Mađarskoj. Budimpešta je aktivno mamila njemačku autoindustriju, elektrotehničke kompanije, građevinske... Kako su to činili? Prije svega niskim porezima, kao i uvijek, ali išli su i korak dalje. Njemački direktori dobro pamte vremena, i to pod Orbanom, kad su mađarski dužnosnici bili prema njima jako susretljivi, obećavajući im odlične poslovne uvjete, prilagodljive zakone, izniman profit...

Ali nije potrajalo, zapravo potrajalo je točno onoliko koliko je Mađarska zaključila da njoj samoj to ide na ruku, a sad je odlučila da želi sve to zadržati, ali za sebe.

Unatrag par godina Orban ističe da se u brojnim strateškim industrijama "udio mađarskog vlasništva" mora povećati - poruka koju je pojačao u govoru pred šefovima kompanija prije godinu dana u Budimpešti. Telekomunikacije, maloprodaja, osiguranje, građevinarstvo - ove je naveo kao neke od primjera u kojima je "strani udio iznad željene razine". Pritom je obećao da će njegova Vlada "nastojati promijeniti stvari".

Vlasnici njemačkih kompanija od tada su dobili uvid u metode koje Orbanova Vlada primjenjuje kako bi postigla istaknuti cilj. Kao prvo, nepoželjni investitori zasuti su birokratskim zahtjevima i propisima. Zatim dobivaju ponude za preuzimanje od strane mađarskih poslovnih lidera, posebice onih koji su najviše profitirali od Orbanovog dugog mandata na vrhu. To je savršena strategija za istovremeno širenje državnog utjecaja na gospodarstvo dok se premijeru omogućuje da pomogne svojim najbližim pristašama.

Odjednom se njemačke kompanije nalaze u velikoj opasnosti. Tko zna kakva bi se nova regulativa već sutra mogla donijeti? A znaju da su iste usmjerene protiv njih. Nadalje, gube tlo pod nogama gubeći pravnu zaštitu. To ih tjera prema situaciji da odluče prodati svoje operacije "prije no što postane još teže".

Jasno, na taj način eksploatirati kompanije najveće europske ekonomske sile je itekako opasno. To je ujedno i jedan od glavnih razloga zašto su se EU institucije toliko obrušile na Orbana. Prije svega im smeta njegov ekonomski neliberalizam, a sve ostalo je samo igrokaz za mase, jer dok je Orban bio na usluzi stranom kapitalu nije bio ništa bolji glede ljudskih prava - štoviše, ponudio je mađarsku radničku klasu za eksploataciju. Tada pak nikome nije smetao, nitko ga nije ni spominjao. Danas je nepoželjan, jasno je i zašto. Ali dok se gnjev EU-a prema Budimpešti povećava, dobar dio samih Mađara odobrava njegove poteze jer iako su kontroverzni, smatraju da doprinose razvoju Mađarske. Je li zaista tako, tek će vrijeme pokazati.