Ef. El-Nur Mehmedović za Novi.ba: Ramazan je idealna prilika da se više pobrinemo o svojoj duši, da je očistimo i pripremimo za bajramsku nagradu

El-Nur Mehmedović rođen je 21. novembra 1993. godine u Tuzli. Završio Osnovnu školu "Tušanj" u Tuzli, Medresu "Osman ef. Redžović" u Visokom, te Fakultet Islamskih nauka u Sarajevu. Radni angažman u Medžlisu Islamkse zajednice Tuzla: mujezin Jalske džamije, mujezin i blagajnik KOC Tušanj-Slatina, referent za vjersku literaturu pri medžlisu, predsjednik Omladinskog kruga MIZ Tuzla, hatib i muallim Kazneno-popravnog zavoda Kozlovac Tuzla, član nevladinih organizacija, 5. Stepen Kungfu wu shu u Kungfu Centru za obuku trenera BiH.

Od 2018. godine je imam, hatib i muallim u džematu Kovačevići, MIZ Zvornik. Od 2022. angažman u srednjoj školi TŠC Karakaj, Zvornik, nastavnik islamske vjeronauke.

S efendijom Mehmedovićem razgovarali smo na polovini mjeseca ramazana, taj intervju možete pročitati u nastavku.

Razgovarao: Mirza Hadžijusufović

Uvaženi efendija, možete li pojasniti našim čitateljima kako da najbolje iskoriste mjesec posta i pojačanoga ibadeta, čemu nas ramazan zapravo može naučiti?

Ef. Mehmedović: Pored pojačanog ibadeta, trebamo posvetiti malo više vremena sebi, razmišljanju o suštini bogobojaznosti i spoznaji Allahove milosti (rahmeta), oprosta (magfireta) i nebrojenih blagodati (ni'meta). Ramazan je idealna prilika da se više pobrinemo o svojoj duši, da je očistimo, pripremimo za bajramsku nagradu. Ramazan nas uči bogobojaznosti, čuvanju od grijeha i od Božije kazne, te lijepom ponašanju, jer su bogobojaznost i lijep ahlak nešto što najviše ljude uvodi u Džennet. Razmislimo kakav imamo odnos prema Svemogućem, zatim, kakav imamo odnos prema sebi, prema svojoj porodici, rodbini i zajednici. 

Koje su mogućnosti u ovome mubarek-mjesecu za sve nas?

Ef. Mehmedović: Mogućnosti u mubarek mjesecu ramazanu su mnogobrojne, i teško je neokoristiti se. Uvijek prvo krenem od porodice i zajednice, gdje se zajedno okupljamo, zajedno dijelimo obroke, muhabetimo i provodimo korisno naše dragocjeno vrijeme, čuvajući se čvrsto za Allahovo uže i stvarajući najljepše zajedničke uspomene.

Omladina može da se uključi u razne humanitarne i dobrotvorne akcije tokom ramazana, kao što su prikupljanje hrane za siromašne i beskućnike, posjete staračkim domovima i pružanje pomoći ugroženim grupama.

Svakako, još jedna od mogućnosti koje nam se pružaju je razvijanje ličnih navika - ramazan može biti idealan period za razvoj novih zdravih navika i aktivnosti koje će poboljšati kvalitet života i doprinijeti fizičkom i mentalnom zdravlju.

Dova je vrlo bitna, a čini se da je često zanemarujemo. Imate li neku dovu koju posebno učite ili preporučujete u ramazanu?

Ef. Mehmedović: Uzvišeni Allah na ovu osobinu čovječanstva ukazuje nam u sljedećem ajetu: “Kada čovjeka snađe nevolja, Nama se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja, kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila” (Junus, 12). Dakle, u momentima nevolje Allaha, dž.š., ne mole samo ljudi na visokim stepenima vjere ili oni čiji je iman potpun, već i oni koji čine širk Allahu u raznim oblicima u momentima nevolje Mu se okreću i mole Ga.

Dova je nešto što je priroda čovjeka, nešto urođeno u njemu. Toliko urođeno da i oni najslabijeg imana uz dovu u srcima osjećaju širinu i rahatluk. Povećava im se nada da će te nevolje prestati. S obzirom na to, dova je poput lijeka za čovjekovu dušu, poput štita za depresiju. Kao što uočavamo, na mnogim mjestima na zemlji duhovno propale zajednice su one koje se ne mole. Blago li se vjerniku koji je konstantno na Allahovoj kapiji. Dovom kuca na kapiju Allahovog rahmeta. Svjestan je da ne postoji druga.

Svaka dova je bitna, i treba iz srca da krene, ako bih već birao kao preporuku, izabrao bih dvije: 

Allahumme inneke afuvvun, tuhibbu-l-afve, fa'fu ‘anna. (Allahu, samo Ti grijehe praštaš, Ti voliš da praštaš, pa mi oprosti.) Ovo, doista, može biti naša dova kojom ćemo se skloniti u okrilje Božije svemoći i samilosti, dova za pročišćenje i oplemenjenje naše duše i savjesti.

Zatim druga dova, jednako poznata kao i prva: Allahumme atina fi-d-dun'ja haseneten ve fi-l-ahireti haseneten vekina azbe-n-nar. (Allahu daj nam na ovom i na onom svijetu dobro i sačuvaj nas džehennemske kazne.) Za ovu dovu se može kazati da je univerzalna i jedna od najsadržajnijih naših molbi koje upućujemo Gospodaru svjetova.

Može li porodica biti poticajna u razvijanju i izgradnji zdrave ličnosti? Kakva su Vaša iskustva?

Ef. Mehmedović: Od porodice sve kreće i na porodicu se sve vraća, pa možemo slobodno kazati da porodica igra glavnu ulogu u razvijanju i izgradnji zdrave ličnosti. Veoma je važno da se unutar porodice razgovara o emocijama i da se njeguje emocionalni razvoj djeteta već od ranog uzrasta, te da roditelji budu spremni u svakom trenutku na pravilan način odgovoriti ili spriječiti one situacije koje mogu biti štetne za dijete.

Roditelji ne smiju zaboraviti da svakodnevno trebaju zadovoljavati temeljne emocionalne potrebe djeteta: osjećaj sigurnosti, doživljavanje i izražavanje ljubavi, dobivanje priznanja i stjecanje raznolikih iskustava. To se postiže svakodnevnom komunikacijom i interakcijom, u kojoj se djetetu daje prilika da raste, da sve više zna, da mu se pošalje poruka kako može mnogo toga dobro uraditi i da je vrijedno ljubavi i poštovanja. Dakle, koliko god trebamo raditi na tome da djeca razviju svijest i osjećaj za druge, toliko je važno da im damo priliku da upoznaju i zavole sebe i da ne izgube kontakt sa samim sobom.

U svakodnevnom razgovoru i druženju sa džematlijama različitih porodičnih uloga, primjećujem bojaz za današnje mlade naraštaje, u pogledu izgradnje zdrave ličnosti, kada se omladina sve više suočava sa raznim iskušenjima koja su im pred očima, na dohvat ruke, upakovana i prikazana lijepim i privlačnim. Svjesni smo koliku ulogu imaju vjera i porodica, oblikujući snažan karakter, svijest i savjest omladinca. 

Za kraj, šta poručujete našoj omladini? Na koji način oni treba da nađu put koji će slijediti u vremenu u kojem je više nego ikad prisutno izazova i raznih stranputica?

Ef. Mehmedović: Omladini mogu poručiti da je najskuplje što posjeduju, upravo, mladost. Ona je najljepši period života. Djetinjstvo je zdravo, ali nije dovoljno razumno. Starost je mudrost, ali bez mladalačke snage. Jedino doba u kome posjedujete i zdravlje i pamet jeste mladost. Zato, iskoristite svoju mladost, ali nemojte sebi dopustiti da svoju mladost kao i ostatak svog života provedete bez cilja. Neki od ciljeva u vremenu izazova i stramputica mogu biti:

Omladina bi trebala da stvara zdrave navike u ishrani, fizičkoj aktivnosti i spavanju. To će pomoći u održavanju dobrog zdravlja i smanjenju stresa koji mogu dovesti do poroka.

Omladina bi trebala da se potrudi da razvije samokontrolu, a to će najbolje naučiti u mubarek mjesecu ramazanu i da nauči da kaže "ne" kada je to potrebno. To će pomoći da se izbegnu negativne situacije i donose bolje odluke.

Omladina bi trebala da traži podršku od roditelja, efendija, prijatelja, profesora ili drugih osoba, kojim vjeruju, da im mogu pomoći da se izbore sa stresom, problemima i izazovima.

Omladina bi trebala da postavlja realistične ciljeve i da ih prati i ustrajava. To će pomoći da ostanu fokusirani i motivisani da rade na nečemu pozitivnom i korisnom.

Omladina bi trebala da se uključi u pozitivne društvene aktivnosti u džematu koje će pomoći u razvijanju pozitivne percepcije života i učiniti život zanimljivijim i ispunjenijim.

Naravno, svaka situacija je specifična, pa bi ove smernice trebalo prilagoditi u skladu sa njom. Važno je također da omladina bude otvorena za razgovor i da traži savjet ukoliko primjeti da nešto nije u redu.