Koja sjedišta su najbezbjednija u avionu?

Rijetko kada rezervišemo mjesto u avionu u nadi da ćemo dobiti neko od srednjih sjedišta u posljednjem redu. Međutim, sada su pred nama savjeti stručnjaka u vezi s tim koja su sjedišta statistički najbezbjednija u avionu.

Kada namjeravate da rezervišete sjedište u avionu, da li ikada razmišljate o tome gdje ćete biti najbezbjedniji u slučaju nekog incidenta? Vjerovatno ne.

Većina ljudi rezerviše sjedišta radi udobnosti, uzimajući prvenstveno u obzir prostor za noge ili neke druge pogodnosti, kao što je lak pristup toaletima. Putnici često žele da rezervišu svoje mjesto što bliže prednjem dijelu kako bi se mogli brže iskrcati.

Rijetko kada rezervišemo sjedišta u avionu u nadi da ćemo dobiti neko od srednjih u posljednjem redu. Vjerovatno pretpostavljate da su ova sjedišta statistički najbezbjednija.

Putovanje avionom je bezbjedno

Prije nego što pređemo na to, trebalo bi da ponovimo da je putovanje avionom najbezbjedniji način transporta. U 2019. godini bilo je nešto manje od 70 miliona letova širom svijeta, sa samo 287 smrtnih slučajeva.

Prema analizi registrovanih podataka Nacionalnog savjeta za bezbednost SAD, šanse za smrt u avionu su oko 1 prema 205.552, u poređenju s 1 prema 102 u automobilu. Uprkos tome, malo obraćamo pažnju na fatalne saobraćajne nesreće, ali kada čujemo da se ATR72 srušio u Nepalu, to je glavna priča u vestima.

Naše interesovanje za avionske nesreće možda leži u želji da razumemo zašto se one dešavaju ili kakve su šanse da se one ponovo dogode. A možda to i nije loše; naša zabrinutost osigurava da se ovi tragični incidenti temeljno istraže, što pomaže u održavanju bezbjednog putovanja avionom.

Iskreno govoreći, nema potrebe da brinete o bezbjednosti kada se ukrcate na neki komercijalni let. Međutim, ako još uvijek imate to neprijatno pitanje u glavi, vođeno čistom radoznalošću, čitajte dalje.

U sredini, pozadi
Vredi zapamtiti da nezgode po svojoj prirodi nisu u skladu sa standardima. U padu aviona United Flight 232 1989. u Sijuks Sitiju, Ajova, 184 od 269 ljudi u avionu preživjelo je nesreću. Većina preživjelih sjedela je iza prve klase, prema prednjem dijelu aviona.

Bez obzira na to, TIME-ova istraga u okviru koje su analizirani podaci o avionskim nesrećama u periodu od 35 godina, pokazala je da su srednja zadnja sjedišta aviona imala najnižu stopu smrtnosti: 28%, u poređenju sa 44% za sjedišta pored srednjeg prolaza.

Ako u priču uključimo logiku, to ima smisla. Sjedenje pored izlaznog reda će vam uvijek obezbjediti najbrži izlaz u slučaju nužde, pod uslovom da na toj strani nema vatre. Međutim, u krilima aviona je uskladišteno gorivo, tako da ovo diskvalifikuje srednje izlazne redove kao najsigurniju opciju.

U isto vrijeme, biti bliže napred znači da ćete biti pogođeni prije onih pozadi, što nam ostavlja posljednji izlazni red. Što se tiče pitanja zašto su srednja sjedišta bezbjednija od sjedišta pored prozora ili prolaza, odgovor leži u tome što je obezbijeđena tampon zona koju čine osobe s obe strane.

Neki hitni slučajevi su gori od drugih

Vrsta samog incidenta će takođe diktirati preživljavanje. Sudar s planinom će eksponencijalno smanjiti šanse za preživljavanje, kao što je bio slučaj u tragičnoj katastrofi na Novom Zelandu 1979. godine. Let TE901 kompanije Air New Zealand završio se na obroncima planine Erebus na Antarktiku, pri čemu je poginulo 257 putnika i članova posade.

Slijetanje nosom u okean takođe smanjuje šanse za preživljavanje, kao što se desilo na letu 447 Air Francea iz 2009. godine, u kojem je poginulo 228 putnika i članova posade.

Piloti su obučeni da u što većoj mjeri smanje potencijalni rizik u hitnim slučajevima. Oni će pokušati da izbjegnu da udare u planinu, tražeći ravnu površinu kao što je neko otvoreno polje, da slete što je moguće bezbjednije. Tehnika sletanja u vodu zahtjeva procjenu površinskih uslova i pokušaj slijetanja između talasa pod normalnim uglom sletanja.

Avioni su dizajnirani tako da djeluju veoma robusno u vanrednim situacijama. U stvari, glavni razlog zašto nas kabinsko osoblje podsjeća da držimo pojaseve pričvršćene nije zbog rizika od sudara, već zbog “turbulencije čistog vazduha” koja se može desiti u bilo kom trenutku na velikim visinama. Upravo ova vremenska pojava može da nanese najveću štetu putnicima i avionima.

Proizvođači dizajniraju nove avione s više kompozitnih materijala, koji mogu da podnesu veliko opterećenje tokom leta. Kod ovih savremenih rešenja, krila nisu kruta i mogu se savijati tako da apsorbuju ekstremno opterećenje kako bi se spriječilo oštećenje strukture.

Da li tip aviona pravi razliku?
Doduše, postoje određene varijable, kao što je uticaj brzine vazduha, koje mogu neznatno da variraju između različitih tipova aviona. Međutim, fizika leta je manje-više ista kod svih letjelica.

Generalno, veći avioni imaju više strukturalnog materijala i samim tim više snage da izdrže pritisak na visini. To znači da oni mogu pružiti dodatnu zaštitu u hitnim slučajevima – ali to, opet, u velikoj mjeri zavisi od težine incidenta.

To ne znači da bi trebalo da rezervišete svoj sljedeći let u najvećem avionu koji možete pronaći. Kao što smo spomenuli, putovanje avionom ostaje veoma bezbjedno. Zato bismo predložili da razmislite o tome koji film ćete gledati tokom narednog leta.