POUČNA PRIČA: Auto i cigla
Mladi direktor uspješne firme prolazio je kroz naselje u novom audiju malo brže od dozvoljene brzine.
Usporio je videći djecu kako se igraju između parkiranih automobila.
Iznenada, jedna cigla je udarila u vrata njegova auta!
Zakočio je i vratio se na mjesto s kojeg je cigla bačena.
Bijesno je izašao iz auta, uhvatio prvo dijete koje mu je došlo pod ruku, pritisnuvši ga uz auto, zaurlao: “Govori tko je ovo učinio!? Znaš li kolika je šteta?????”
“Oprostite… molim vas, žao mi je… nisam znao šta učiniti… bacio sam ciglu jer nije bilo nikoga da mi pomogne.”
Uplakani dječak rukom je pokazao iza parkiranog auta gdje je bio njegov brat.
Dječak se preplašio i počeo mucati: “Otkotrljao se s pločnika i ispao iz invalidskih kolica. Nemam snage da ga sam podignem.”
I dalje jecajući zamolio je zaprepaštenog čovjeka da mu pomogne podići brata. Dirnut, vozač je progutao knedlu koja mu se zaustavila u grlu. Brzo je podigao dječaka u kolica i maramicom obrisao ogrebotine s njegovih laktova. Pažljivo ga je pogledao i utvrdio da će sve biti u redu.
“Hvala vam puno!”, rekao je zahvalni dječak.
Čovjek je potresen promatrao kako mali dječak gura invalidska kolica prema kući, a potom pogledao svoj auto.
Šteta je bila vidljiva.
Ipak, odlučio je ne popravljati štetu kako bi ga podsjećala na važnu životnu poruku:
Nikad ne idi tako brzo kroz život da neko mora baciti ciglu na tebe da ti privuče pozornost.
Najveće nasljedstvo koje osoba može prenijeti na djecu i unuke nije novac ni materijalno, nego nasljedstvo karaktera i vjere.