Rat, svijet i Moskva: Priča o jedina dva židovska državnika - zašto se ne podnose Zelenski i Netanyahu?

Od svih zemalja svijeta trenutačno samo u dvije na vlasti se nalaze Židovi. Očekivano, prva je Izrael, a druga je Ukrajina. No, bez obzira što bi netko pomislio da je već sama ova činjenica recept za blisku suradnju i potporu, to nije slučaj, štoviše, odnosi između Ukrajine i Izraela poprilično su loši, pogotovo ako se situacija razmotri iza kulise činjenice da su obje zemlje istaknuti američki saveznici...

Razumljivo, vjerska pripadnost ne mora biti nikakav indikator prijateljstva i savezništva. Ipak, a to nije nikakva tajna, Židovi, kojih u svijetu ima svega oko 15 milijuna, često međusobno blisko surađuju, naročito u eri nakon Holokausta. Po tom ključu Zelenski je možda bio gotovo siguran da će jednu od najsnažnijih potpora dobiti upravo od Izraela. Kako to da je stvar ispala toliko drugačija?

Valja spomenuti da je Zelenski itekako pokušavao. Nekoliko puta se obratio izraelskoj publici, uključujući njegov strastveni govor koji je dao pred izraelskim parlamentom, odnosno Knessetom. Unatoč tome - a i bez sumnje vrlo direktnom američkom pritisku da se stane na stranu Ukrajijne - bivši izraelski premijer Naftali Bennett nije, malo je reći, imao baš dobre odnose sa Zelenskim. U privatnosti (što je brzo došlo do javnosti) Bennett je kritizirao Zelenskog i njegovo javno vršenje pritiska kako bi dobio pomoć za Ukrajinu, uključujući i vojnu pomoć.

Što bi pak Ukrajina mogla tražiti od Izraela? Puno toga, ali u vojnom smislu više od svega Ukrajina bi htjela se domoći izraelskih "Željeznih kupola" (Iron Dome), odnosno izraelskog visokoučinkovitog protuzračnog sustava koji se potvrdio u mnogobrojnim okršajima između Izraela i palestinskih skupina iz Pojasa Gaze (Hamas i Islamski Džihad).

No, kada je Zelenski uvidio da Izrael jednostavno ne želi dati svoje najpoznatije oružje, nije više mogao suzdržati svoju frustraciju te je u intervjuu za francusku televiziju rekao: "Znate da u Ukrajini ima mnogo ljudi židovskog podrijetla, a u Izraelu ima puno Ukrajinaca. Kako je moguće imati ovakvo stajalište? Bio sam šokiran".

Zaista, kako to? No, možda je i Izrael već neko vrijeme šokiran Zelenskim, što po pitanju njegovog pristupa kroz vršenje pritiska, što pak glede baš činjenice da jest Židov, ali Židov koji se u isto vrijeme otvoreno druži i nastupa s pripadnicima ekstremnih desničarskih skupina kao što su Azov bojna i druge. Riječ je o skupinama koje svoje oznake jedva da dovoljno izokreću da ne bi izgledale kao kopija nacističke svastike.

Jasno, uvijek se može reći da Rusija - naročito otkako je počeo rat - pretjeruje s tvrdnjama o magnitudi pojave neo-nacizma u Ukrajini. Štoviše, neo-nacističkih i ekstremističkih skupina postoji i u Rusiji i bez problema se toleriraju od strane sistema. Ruska pak tvrdnja da se nad Ukrajinom mora provesti "de-nacifikacija" je nešto što sigurno ne prolazi kao činjenica u Izraelu.

Zapravo u Izraelu je slika poprilično jasnija od one koju Kremlj kreira za vlastitu domaću javnost ili pak od ratne propagande kojom se, očekivano, bavi Kijev. U Izraelu su svjesni stvarnosti i znaju da ista nije dobra. Znaju da u Ukrajini jest bilo progona Židova i da Volodimir Zelenski nije učinio ništa po tom pitanju jer ni ne može, on mora voditi tu i takvu Ukrajinu, sa svim njenim elementima, dobrim i lošim, u ratu protiv Rusije. No, to svejedno ne znači da je to nešto što bi se Izraelcima dopalo i što bi aktivno podupirali.

Ipak, imajući u vidu izuzetno snažnu podršku Zapada za Ukrajinu, i to od strane zemalja koje gotovo slijepo podupiru i Izrael kad god je potrebno - bilo da je riječ o izraelskom brutaliziranju Palestinaca, neprijateljstvu prema Iranu, ili pak izraelskim napadima na Siriju - pomalo je čudno da taj Izrael, ako već ne zbog Zelenskog i Ukrajine, ne pruži potporu Kijevu u znak solidarnosti s vlastitim saveznicima na Zapadu?

Ali stvar je dublja i odnosi su dublji. Izraelska povezanost s Moskvom je nešto o čemu se na Zapadu najradije ne bi diskutiralo, no sad se nameće kao neosporna činjenica.

Izrael je zemlja koja rijetko, zapravo nikad ne radi kompromise kad je riječ o njihovim interesima. Godine ratovanja s Arapima učinile su Izrael zemljom koja smatra da jednostavno nema prostora za popuštanja, bez obzira koliko se to politički snažno tražilo od njih.

Ali kakve to veze ima s Moskvom? Izrael prvo promatra svoje susjedstvo, zatim regiju, a tek onda situaciju u ostatku svijeta. Za Izrael i izraelsku egzistenciju Ukrajina je daleka, a dobar odnos s Rusijom garancija nekih vrlo konkretnih privilegija. Uzmimo primjerice izraelske česte napade na prostoru Sirije. Tko ih zapravo "omogućava"? Nije SAD, definitivno nije Europa. Rusija. Rusija Izraelu omogućava da ciljaju svaki sumnjiv konvoj.

Nadalje, Izrael je svjestan da je ruski utjecaj taj koji postoji danas u Iranu, pa i u Turskoj, svakako sve više i u zemljama Zaljeva.

Izrael, promatrajući vlastitu geografsku poziciju, zna da mora održati odnose s Rusijom i to čini s lakoćom - znajući u isto vrijeme da neće doći do raspada odnosa sa Zapadom. Drugim riječima, odbijanje pomaganja Ukrajini za Izrael je u potpunosti racionalna odluka koja ima smisla. Možda to nije prinicipijelna odluka, možda zaista i izgleda ružno da Zelenski, Židov, traži suštinski obrambeno oružje (što Iron Dome jest) i ne dobiva ga, ali Izrael ne mari previše za takve stvari jer vlastiti interes stavlja iznad tih eventualnih kritika.

Jasno, bitno je i tko je na vlasti u Izraelu. No, iako neko vrijeme nije bilo Netanyahua, a on se sad - bez obzira na sve afere - opet vratio, nije se puno promijenilo u odnosu prema Ukrajini i Rusiji. Benjamin Netanyahu otvoreno je govorio o svom prijateljstvu s Putinom. 2021., kad je jedna izraelska državljanka bila zarobljena u Siriji, Netanyahu je poručio: "Razgovarao sam o ovom slučaju sa svojim prijateljem, ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Zatražio sam od njega pomoć, da nam pomogne vratiti je, i on je djelovao".

Znači li to da je izraelska pozicija "zacementirana" i da je nemoguće očekivati, recimo kao u slučaju Njemačke, da naprave veliki zaokret po pitanju Ukrajine? Sve je uvijek moguće u svijetu politike, ali u slučaju Izraela - teško.

Valja spomenuti zanimljivu situaciju koja se odigrala prošlog mjeseca. Dan nakon što je Netanyahu ponovno preuzeo vlast nazvao je Zelenskog i to s jednim vrlo specifičnim zahtjevom. Generalna skupština UN-a upravo je trebala glasati po pitanju odobrenja izvješća o izraelskim kršenjima prava Palestinaca na okupiranom teritoriju. Netanyahu je tražio od Zelenskog da Ukrajina u UN-u glasa protiv ili da barem bude suzdržana, a zauzvrat će Izrael "ponovno razmotriti pitanje sustava Iron Dome".

Ali Zelenski, očito već poprilično frustriran Izraelom, oštro je odbacio prijedlog Netanyahua te je naredio svojim diplomatima da se uopće ne pojave na glasanju u UN Generalnoj skupštini. Jasno, bio bi to vrhunac tragične ironije da Ukrajina dobiva od Izraela vojne sustave za borbu protiv okupacije podržavajući izraelsku aktivnu okupaciju!

Što se pak događa sa Židovima na istoku Europe? Mnogi odlaze, iz Ukrajine zbog očitih razloga, ali i iz Rusije. Zašto iz Rusije? Ni tamo situacija po njih nije dobra, štoviše, Židovi itekako osjećaju, već godinama, rusko zaokretanje udesno.

Zanimljivi su podaci istraživanja centra Pew iz 2018. prema kojem samo 5% Ukrajinaca ističe da bi im smetalo imati Židove za susjede, što je zapravo najniža brojka u regiji. U Rusiji ta brojka iznosi 14%, u Poljskoj 18%, a u jednoj Litvi čak 23%.

Jasno, stvari nisu crno-bijele i za Židove koji imaju mogućnost u potpunosti napustiti ove prostore, vjerojatno su to već i učinili. S druge strane politika Izraela prema Rusiji i Ukrajini poprilično je odvojena od stvarnosti na terenu te operira po nekim drugim pravilima. Odnosi u židovskom svijetu, politički gledano, nipošto nisu homogeni. Dobro je poznat, primjerice, duboki animozitet između Benjamina Netanyahu i Georgea Soroša, ne čudi stoga da nema previše simpatije ni između njega i Zelenskog jer zna se kakve interese ima Zelenski i prema čijim je geopolitičkim ciljevima orijentiran.