Rođen jedan od najboljih fudbalera 20 vijeka

Iako je titulu podijelio sa legendarnim Peleom, mnogi Dijega Armanda Maradonu smatraju najboljim fudbalerom svih vremena.

Dijego je rođen u Avelandi, radničkoj četvrti Buenos Ajresa, kao peto od osmoro djece u porodici Ćitora i Tote Maradona. S obzirom na to da je rođen u nedjelju, danu za fudbal, fudbal mu je, napisaće hroničari, morao biti u krvi.
 
Na Dijegovu karijeru najviše je uticao njegov ujak Kirilo, nekad golman malog kluba „Korientes", pravi fudbalski zavisnik.
 
Francisco Kornejo, skaut „Argentinos Juniorsa", prvi je uočio Dijegov talenat. Kornejo je bio zabrinut izgledom sićušnog dječaka, koji je morao da ojača da bi opstao u fudbalu. Uz dopuštenje roditelja odveo je Dijega ljekaru sumnjive reputacije koji je injekcijama podigao mišiće buduće zvijezde.
 
Dijego je nekoliko dana prije svog 16. rođendana odigrao svoj prvi susret za seniore „Argentions Juniorsa". Tada je postao najmlađi prvoligaški fudbaler u istoriji argentinskog fudbala. Uslijedile su tri godine odličnih nastupa kako za klub tako i za reprezentaciju. Tada su se Juventus i Barselona počeli raspitivati za „malog zelenog", kako su ga zvali. No, nisu bili jedini - u igri su bili Arsenal i Šefild Junajted. Ipak, brzo su odustali kada su čuli početnu cijenu od 800.000 funti.
 
Dijego je ostao u Argentini i 1981. s klubom „Boca Juniors" osvojio je titulu prvaka Argentine. Godinu dana kasnije potpisuje za Barselonu a tri godine kasnije i za italijanski Napoli sa kojim osvaja dva puta prvenstvo Italije a 1989. i kup UEFA – prvu evropsku titulu Napolija.
 
Gol rukom je obilježio ne samo jednu godinu nego i njegovu čitavu karijeru. Na Svjetskom prvenstvu u Meksiku (1986) bio je dvostruki strijelac u utakmici Argentine s Engleskom. Oba njegova gola na toj utakmici se i dan danas prepričavaju. Kod prvog je riječ o pogotku koji je Dijego kasnije nazvao „Božjom rukom". Drugi je na mnogim rang listama proglašen za najljepši gol svih svjetskih prvenstava.
 
Na svjetskom prvenstvu u Italiji (1990) sa reprezentacijom je došao do finala, ali su poraženi od SR Njemačke 1:0. Godine 1993. vratio se i u reprezentaciju i to sa kapitenskom trakom. Na svjetskom prvenstvu u Sjedinjenim Državama 1994. nastupio je samo na prve dvije utakmice, jer je na doping kontroli opet bio pozitivan i morao je napustiti selekciju uz 15-mjesečnu zabranu igranja.
 
O Maradoni i njegovom životu Emir Kusturica snimio je film.