Zašto je smanjenje kineske populacije veliki problem i po Kinu i po cijeli svijet? Od miliona nevidljive "heihaizi" djece do tvornica koje hitno trebaju radnike... ili robote
Broj stanovnika u Kini počeo je padati... po prvi put od 1960-ih stanovništvo Kine više ne raste već se smanjuje. To je svakako velika vijest, ali koje su zapravo implikacije toga? Jer mnogi će reći da to nije nužno "velika vijest" imajući u vidu da je Kina najveća zemlja na svijetu koja broji preko 1.4 milijarde stanovnika... No, smanjenje kineske populacije svakako jest velika vijest i imat će posljedice koje će se osjetiti na globalnoj razini, a danas ćemo pojasniti i zašto je to tako.
Kao prvo valja adresirati zašto je uopće došlo do smanjenja kineske populacije. Službeni podaci objavljeni su jučer i prema istima Kina danas ima 1.411 milijardi stanovnika. To znači da se u odnosu na godinu ranije broj stanovnika smanjio za oko 850.000 ljudi.
Zadnji put kad je Kina imala pad broja stanovnika bilo je za vrijeme kontroverzne politike "Veliki skok naprijed" koju je predvodio prvi kineski komunistički vođa Mao Ce-tung. Cilj ovog projekta, krajem 50-ih i početkom 60-ih godina, bio je postići brzu industrijalizaciju zemlje. Uspjelo im je, ali cijena je bila ogromna. U Kini je izazvana velika glad, možda i najteža u ljudskoj povijesti, koje je prema nekim izvorima odnijela čak oko 20 milijuna života.
No, kineska stopa nataliteta je u opadanju još od 70-ih godina, a idućeg pak desetljeća vlasti su donijele kontroverznu "politiku jednog djeteta". Naime, u to vrijeme kineske vlasti su bile u popriličnoj panici da će im se dogoditi situacija da neće moći kontrolirati rast populacije, da će ih odjednom biti previše... Zbog toga su uvedene stroge mjere "jednog djeteta" po jednom paru - zapravo tehnički to bi se više odnosilo na "jedno rađanje" po paru, jer ako bi žena rodila blizance ili trojke, razumljivo, sankcija nije bilo.
Sankcija je pak bilo ako bi se parovi oglušili i imali više od jednog djeteta. Sankcije su većinom bile financijske, obično takve da obitelji jednostavno nisu mogle platiti čak ni registraciju rođenja drugog djeteta, a to je značilo da to dijete neće imati pristup socijalnim ustanovama, neće moći ići u školu...
Ta djeca su se nazivala "heihaizi" ili "crna djeca".
Politika jednog djeteta bila je na snazi sve do 2015. godine (kada su vlasti uvidjele da će im početi padati populacija!), a posljedice su bile ogromne. Kao prvo, kulturalna preferenca bila je prema muškoj djeci. To pak znači da su se mnoge djevojčice rađale u tajnosti, bez ikakvog dokaza da uopće postoje, ostajući "heihaizi" žene ne bi li u "drugom krugu" pokušali dobiti muško dijete...
Kina tako danas ima najmanje 13 milijuna "neosoba". To su ljudi koji su rođeni kao drugo ili treće dijete (ili pak tajno prvo, gotovo uvijek žensko) u posljednjih 40 godina. Nemaju papire, dokumente, nemaju baš nikakva prava.
Kako uopće žive i preživljavaju? Težak je i tužan to život. Većina njih (oko 70% do 80% su žene) bavi se ilegalnim poslovima, kriminalom, prostitucijom, trgovinom droge...
Ne čudi stoga podatak da Kina ima jednu od najvećih stopa samoubojstava žena na cijelom svijetu - jer većinom se radi o ženama koje "ne postoje" u očima sistema.
Zanimljivo je pritom spomenuti kako cijela ova politika jednog djeteta, prema nekim procjenama, uopće nije bila niti potrebna jer, kako smo i spomenuli, kineski natalitet počeo je padati već 70-ih godina i vjerojatno ne bi došlo do "populacijske eksplozije" koje su se vlasti pribojavale. No, želja za kontrolom svih aspekata vlastite zemlje i populacije koja u njoj živi svakako je vrlo izražena u Kini, naročito otkako je na vlasti Komunistička partija.
Tako je partija 2015. dozvolila parovima da imaju dvoje djece, a zatim su 2021. to podigli na troje djece. Ne bi čudilo pak da sad, kad ih ulovi ista ona panika kao i prije 4 desetljeća kad su strahovali od previše stanovnika, počnu agresivno promovirati kod parova da imaju što je više moguće djece. Zapravo u neku ruku to se već i čini... Na udaru su bračni parovi. Osobe koje nisu u braku za sad nisu meta uvjeravanja da moraju što brže imati djecu, ali može se očekivati da će uskoro biti i oni.
Stopa fertiliteta u Kini - pad se nastavlja čak i nakon dopuštanja drugog i trećeg djeteta...
Dakako, problem s padom nataliteta nije samo u tome što se smanjuje populacija već u činjenici da ona stari. Primjerice, kineski rival Indija, koji ima skoro pa identičan broj ljudi (a možda već i više od Kine), ima vrlo mladu populaciju dok kineska populacija postaje sve starija i starija. Tko će se i kako o njima brinuti? Zemlja je sad prepuna sinova jedinaca kojima su očevi i majke u sve dubljoj starosti, a u isto vrijeme generalna situacija nije dobra - kineska ekonomija usporava, Covid-19 i restriktivne mjere opustošile su zemlju, geopolitičke napetosti rastu, mlađe generacije su pune pesimizma i apatije...
No, ovog puta nema nagađanja. Populacija Kine definitivno je u padu. To je trenutak koji će imati posljedice po Kinu i svijet, baš kao i druge velike promjene koje se događaju u Kini.
Smanjenje kineske populacije ujedno znači i smanjenje njene ogromne radne snage, a to bi moglo imati posljedice po globalnu ekonomiju. Nije tajna da su upravo Kinezi godinama bili glavni pokretač globalnog ekonomskog rasta - naročito kao jeftina radna snaga.
Sada tog radništva naglo ponestaje zbog nekoliko faktora. Tu je smanjenje populacije, ali i transformacija kineskih radnika. Naime, mnogi su danas educiraniji i žele bolja radna mjesta, ne žele u tvornice. Što pak to znači? Tvornice će svakako nastojati popuniti svoja radna mjesta, ali ova situacija znači da će morati radnike plaćati više, a to pak neminovno znači da će i proizvodi na globalnom tržištu koštati više.
Iz ove perspektive odmah vidimo kako će posljedice svakako biti globalne. Nadalje, veći broj kompanija već je počeo "bježati" iz Kine u potrazi za zadnjim "oazama" jeftine radne snage pa se tako sele u Vijetnam, Meksiko...
Povrh toga Kina je danas i veliko tržište na kojem zarađuju globalni brendovi poput Applea, Nikea... Ako se to tržište počne smanjivati, a smanjuje se, doslovno kroz smanjenje broja ljudi, novi problemi se gomilaju.
Projekcije kineske populacije do kraja stoljeća - Kina vjerojatno pada ispod milijardu stanovnika?
Zatim tu je kineski građevinski sektor koji predstavlja čak jednu četvrtinu (!) kineske ekonomske proizvodnje. Rast populacije je ključan za opstanak građevinskog sektora, a ove vijesti koje stižu su po njih jako loše...
A umirovljenici? Kako uzdržavati njih? Prema nekim procjenama kineski mirovinski fond ostat će bez novca do 2035. godine i to ponajviše zbog smanjenja broja radnika.
Sve ovo ukazuje na to da bi Kina mogla proći kao Japan koji je imao veliki ekonomski bum 90-ih, ali problemi s padom broja stanovnika su i njih uskoro zakočili.
Napori kineskih vlasti da potaknu "baby boom" kako bi riješili demografsku krizu - uključujući nuđenje novčanih priloga i ublažavanje politike jednog djeteta kako bi se omogućilo troje djece - nisu uspjeli stabilizirati pad nataliteta. Obrazovane žene u Kini sve više odgađaju udaju ili pak odlučuju ne imati djecu, odvraćane visokim troškovima stanovanja i obrazovanja.
Kina također nije bila voljna smekšati imigracijska pravila kako bi povećala broj stanovnika - povijesno je izdavala relativno malo zelenih karata kako bi nadoknadila svoju sve manju radnu snagu. No, možda se i to promijeni u budućnosti?
Kako bi se pozabavila nedostatkom radne snage, Kina je prebacila i svoju niskokvalificiranu proizvodnju u druge zemlje u Aziji te dodala više automatizacije u svoje tvornice, nadajući se da će se moći više oslanjati na umjetnu inteligenciju i tehnološke sektore za budući rast. Kineske tvornice će uskoro hitno trebati nove ljude ili nove robote, hoće li vlasti paralelno raditi na svim scenarijima?
Tako da kinesko smanjenje populacije ipak jest popriličan problem, i po Kinu i po svijet, naročito u ovakvim ekonomskim "postavkama". No, za očekivati je da će Partija pokušati nešto da se ovaj trend okrene, makar to bila i radikalna rješenja, vjerujući da ih je to izvuklo iz teških situacija i ranije.
(Novi.ba/Advance.hr)