Analiza - ako je šansa za obustavu sukoba propala, ostaje samo eskalacija: Čini se da Rusija ide prema scenariju gigantske mobilizacije, ali to bi mogla biti ultimativna klopka smještena na prostoru cijele Ukrajine

Čak i rusko ministarstvo odbrane počelo je podizati broj ubijenih u Makiivki u Donjecku. Brojka je povećana sa 63 na 89, a to sad već stvara i određenu paranoju kod Rusa da bi one inicijalne ogromne brojke od nekoliko stotina ubijenih vojnika možda mogle biti i točne (iako su i ukrajinske brojke najvjerojatnije pretjerane). U svakom slučaju ovo jest jedan novi poražavajući trenutak koji dolazi u vrijeme dok su Rusiji poprilično ponestali vojni uspjesi. Pitanje se postavlja - kako Rusija planira to preokrenuti?

Jedan od načina mogao bi biti pokretanje nove velike ofenzive zajedno s velikom, ogromnom novom mobilizacijom. Bio bi to vrlo vjerojatno trenutak u kojem bi i Moskva svoj rat nazvala "ratom", a ne više "specijalnom vojnom operacijom". Jer percepcija ograničenosti polako ističe, postaje neodrživa, a Moskva pred sobom ima sve manje opcija, zapravo na kraju će joj ostati samo dvije - obustava ili eskalacija.

Zadnjih tjedana izgledalo je kao da Rusija više naginje ovoj opciji obustave. Čim su povukli svoje snage sa zapadne obale Dnjepra, uključujući i grada Hersona kojeg su prepustili Ukrajincima bez borbe, postalo je očito da se Moskva nada da bi to mogao biti početak pregovora koji bi im, jasno, omogućili da zadrže brojne druge teritorije, uključujući i njima strateški važnu kopnenu liniju između Krima i Rusije.

Vodstvo u Kijevu je pak to strogo odbacilo, toliko strogo da je to zasigurno iznenadilo i Moskvu i brojne druge aktere, svakako i mnoge u Europi. Je li to bio slučaj eksplicitne naredbe glavnog kijevskog saveznika, Washingtona? Možda, ali što god da je dovelo do toga da Kijev strogo odbaci bilo kakve pregovore u tom ključnom trenutku, kad je zaista i postojala prilika da se sukob smiri, dovodi u rizik znatnu eskalaciju rata.

Jer kad se izgubi svaka mogućnost za obustavu, ostaje samo eskalacija. Već smo spomenuli kako bi eskalacija izgledala. Naravno, uvijek postoje "razine", no nekako se čini da ruski vrh neće ići s još jednom "ograničenom mobilizcijom". Zapravo sve se više šuška o tome da Rusija priprema veliku ratnu mobilizaciju, a ako do toga dođe onda će se vjerojatno i rat pretvoriti u nešto još puno veće i intenzivnije od do sad viđenog.

Može li Rusija to uopće izvesti? Svakako može pokušati, ali iz priloženog odbacivanja ruskih signala za obustavom daljnjeg sukoba nekako se čini da druga strana sluti da Rusija jednostavno više nema snage za to. Polazi se od pretpostavke da bi opća mobilizacija za rat u Ukrajini dovela do interne pobune u Rusiji, a možda čak i do državnog udara ili pak revolucije. To je svakako jedna od mogućnosti, no možda je ipak riječ o željenim ishodima. U svakom slučaju ovo je velik rizik po Ukrajinu, bez obzira donosi li ona sama odluke o tome ili ih netko gura prema tome.

Da, "raspad sistema" unutar Rusije bio bi po njih najbolje moguće rješenje, ali garanciju da će se to dogoditi nemoguće je dati. Što ako su iz Rusije već pobjegli svi oni koji su mislili pobjeći pred mobilizacijom? A vjerojatno i jesu, odnosno teško je zamisliti da bi netko "mirno" čekao iduću vijest o tome.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski također vjeruje da Rusija priprema novu mobilizaciju za novu veliku ofenzivu. Ukrajinski vojni izvori su pak krajem prošle godine predviđali da će Rusija definitivno 2023. započeti s novom mobilizacijom iako su raspon stavili na od početka godine pa do ranog proljeća - nadajući se ipak ranom proljeću.

Zelenski je u svom jučerašnjem obraćanju poručio: "Ne sumnjamo da će sadašnji gospodari Rusije baciti sve što im je preostalo i sve koje mogu okupiti da pokušaju preokrenuti tijek rata i barem odgoditi poraz. Moramo prekinuti ovaj ruski scenarij. Mi se pripremamo za ovo. Teroristi moraju izgubiti. Svaki pokušaj njihove nove ofenzive mora propasti".

Podsjetimo, Putin je prošlog mjeseca rekao kako nema više potrebe za daljnjom mobilizacijom. No, mnogi ne vjeruju ruskom predsjedniku, a i pojavljuju se neke naznake da je mobilizacija možda već u pripremi te se samo čeka na javnu objavu.

Jučer se pak oglasila ruska skupina koja tvrdi da predstavlja udovice ruskih vojnika koji su poginuli u Ukrajini. Ova skupina poziva ruskog predsjednika da pokrene masovnu mobilizaciju koja bi uključivala milijune ljudi. Iz Kremlja za sad nema službenog komentara. No, imajući u vidu da je riječ o dosta opskurnoj skupini kojoj se sad daje medijska prisutnost, neki slute da bi ovo možda mogao biti nagovještaj stvari koji dolaze...

Jedino pak takav stav se i mogao čuti u ruskim medijima jer svaka direktna opozicija ratu u Ukrajini u ovom trenutku je medijski zabranjena u Rusiji. U isto vrijeme pak vrlo slobodno pišu brojni pro-ratni blogeri na društvenim mrežama koji imaju i po nekoliko stotina tisuća pratitelja. Čini se da isti pišu bez cenzure, ili se pak cenzura odnosi samo na sami ruski vrh, jer često kritiziraju poteze ruskih zapovjednika (ali skoro nikad Vladimira Putina).

Većina tih aktera vrlo glasno zaziva dublji ulazak u rat, početak znatno većeg angažmana te zamjeraju što ruska vojska nije ušla u sukob punom snagonm. Veliki gubici u vojarni u Donjecku mogli bi sad pak poslužiti kao katalizator za te ideje - iako bi vijesti o masovnoj pogibji mladih vojnika mogle uzrokovati novi val bijega iz Rusije (ali ovog puta granice možda budu čvrsto zatvorene).

Ruski ratni korespondent, Semjon Pegov, koji je dobio odlikovanje čak i od Putina, komentirao je udar na Makiivku ističući kako bi broj mrtvih mogao i dalje rasti jer se mnogi vojnici i dalje vode kao "nestali". Osobno nije uvjeren u tvrdnju da je korištenje mobitela dovelo do toga da vojarna postane meta. "Postoje i drugi načini kako je Ukrajina mogla otkriti da se vojnici tamo nalaze", rekao je.

Kako vrijeme prolazi Moskvi će biti jasno da neće moći tek tako zadržati svoje teritorijalne dobitke u Ukrajini, iako se čini da bi danas vrlo rado pristali da se zamrzne trenutačni terenski status quo.

Jednostavno ne mogu očekivati da će Ukrajina posustati jer neće. Ukrajinski vojni entuzijazam raste iz dana u dan. Ideju da bi mogli potpuno izbaciti rusku vojsku s okupiranog prostora sad već doživljavaju kao realni scenarij, a ne utopiju. Jasno, stalna obećanja Zapada - i konkretna izvršenja - o financiranju i naoružavanju itekako daju Ukrajini vjetar u leđa, a i direktno utječu na bojište. Čak i ovaj udar na vojarnu u Makiivki izveden je, tvrdi se, s američkim HIMARS raketama.

Rusija je svjesna da će se ovakvi problemi po nju nastaviti gomilati dok oni u isto vrijeme već dugo vremena nisu nanijeli udarac drugoj strani oslanjajući se na zračne napade dronovima i raketama ciljajući ukrajinsku energetsku infrastrukturu koja se pak jako brzo obnavlja.

Teoretski uz obustavu sukoba i eskalaciju postoji i treći scenarij - povlačenje, ali teško je zamisliti da bi se rusko vodstvo odlučilo na takvo što. Imajući sve to u vidu najizvjesniji scenarij ostaje eskalacija, velika mobilizacija i pokretanje velike nove ofenzive koja bi imala za cilj odbaciti ukrajinske snage, zauzeti preostale dijelove četiri regije koje je Rusija već formalno anektirala (Donjeck, Lugansk, Zaporožje i Herson), a možda i pokrenuti novi udar na Kijev preko Bjelorusije (ili i uz pomoć Bjelorusije?). No, činjenica da Kijev vrlo svjesno i sam svojim postupcima srlja u takav scenarij nije isključeno da bi isti mogao biti produljena verzija velike "klopke za Rusiju", njezino gušenje u krvavom sukobu u Ukrajini bez obzira što bi i Ukrajina to strašno platila.