Od mučnog djetinjstva, do još mučnije smrti: Podsjećanje na ikonu dvadesetog stoljeća

Sylvia Plath bila je američka spisateljica, pjesnikinja i novelistica.

Kad je imala osam godina otac joj umire od komplikacija dijabetesa 1940. godine. U školi se isticala odličnim uspjehom sa naglašenim interesom za književnost.

Od ranog djetinjstva pisala je pjesme (prvu je objavila već sa osam godina), a kao učenica redovno je pobjeđivala na školskim književnim takmičenjima).

Sa osamnaest godina već objavljuje i u ozbiljnim časopisima (primjerice "The Christian Science Monitor"), a kao dvadesetjednogodišnjakinja živi neko vrijeme u New Yorku kao urednica magazina "Mademoiselle". 

Po završetku druge godine studija, 1953. pada u depresiju, doživljava živčani slom te pokušava izvršiti samoubistvo. Zavukla se u podrumsko skrovište i otrovala pilulama za spavanje. Našli su je nakon tri dana i uspjeli joj spasiti život. Narednih nekoliko mjeseci provodi u privatnoj bolnici, na rehabilitaciji. 

Krizu koju je tada proživljavala opisala je u autobiografskom romanu "Stakleno zvono" 1963. 

Uskoro se i u potpunosti oporavila, te nastavila školovanje i diplomirala diplomira radom o Dostojevskom, odnosno ulozi dvojnika u romanima Dostojevskog. Dobila je stipendiju od Sveučilišta Cambridge u Velikoj Britaniji 1955.

Godinu poslije, upoznala je engleskog pjesnika Teda Hughesa. Vjenčali su se tri mjeseca kasnije, u lipnju. Od 1957. do 1959. živjeli su u SAD-u, u Massachusettsu i Bostonu, radili kao nastavnici, pisali. Pohađala je satove poezije Roberta Lowela na Bostonskom sveučilištu i družila se s pjesnikinjom Anne Sexton.

1959. godine preselili su se u London.

Ubrzo je postala majka djevojčice Frieda Rebbeca. Nakon spontanog pobačaja 1961. napuštaju London i nastanjuju se u Devonu. Godine 1962. rađa sina imenom Nicholas Farrar. 

Međutim, u ljeto iste te 1962. otkriva muževljevu nevjeru, razdvajaju se i Sylvia s djecom odlazi živjeti u London. U ovim posljednjim mjesecima života piše više nego ikad. Pisala je često po dvije-tri pjesme na dan, a u zadnjoj sedmici svog života napisala ih je pet. Uspjela je pripremiti svoju narednu knjigu: "The Bell Jar" za tisak potpisavši je pseudonimom Victoria Lucas, no nije živa dočekala njezinu publikaciju. 

U januaru 1963. izašlo je "Stakleno zvono". Govorila je na BBC-u, novinari su tražili intervjue, objavljivala je u časopisima.

11. februara 1963. godine, rano ujutro, Sylvia je otvorila prozor i zatvorila vrata u sobi gdje su bili Frida i Nicholas, a zatim otišla u kuhinju i kleknula ispred rerne iz koje je sukljao plin.

Toga puta je uspjela okončati svoj život.

Poetika
Sylvia Plath je pjesnik romantične isključivosti, koncentracije na sebe samu, istraživanja unutarnjeg krajolika svoga bića. Priroda joj nikad ne donosi utjehu, ili pozitivno ispunjenje. Ona boravi u sferama halucinacije i duševne bolesti, i uvijek se iznova suočava s temom smrti. Svoj život potpuno otkriva u svojoj poeziji. U njezinim pjesmama kao da nema granica između onog ko govori, onog kome se govori i onog o kome ili čemu se govori. Svi se ti subjekti i objekti prelijevaju, pretaču, prelaze jedan u drugi. Njezin osobni život i život u povijesti kao da su zasjenjeni teretom nepodnošljive krivnje za koju nema iskupljenja na ovome svijetu. Ta se krivnja stapa s osjećajem egzistencijalne samoće i groze čovjeka koji je osuđen da živi dalje poslije Auschwitza, poslije Hiroshime. Sylvia Plath je u prvom redu pjesnik "Ariela", zbirke od četrdesetak pjesama koje je napisala u posljednjim mjesecima života.

Djela 

Poezija 

* The Colossus and Other Poems (1960.)
* Ariel (1965.)
* Three Women: A Monologue for Three Voices (1968.)
* Crossing the Water (1971.)
* Winter Trees (1972.)
* The Collected Poems (1981.)
* Selected Poems (1985.)
* The Unabridged Journals of Sylvia Plath, edited by Karen V. Kukil (2000.)

Proza

* The Bell Jar (1963.) pod pseudonimom "Victoria Lucas"
* Letters Home (1975.)
* Johnny Panic and the Bible of Dreams (1977.)
* The Journals of Sylvia Plath (1982.)
* The Magic Mirror (1989.), Plath's Smith College