"Ja sam žrtva svoje vlastite majke"

Zanimljivosti
"Ja sam žrtva svoje vlastite majke"
Ispovijest.


"Već duže vrijeme razmišljala sam da li ili ne da objavim svoju ispovijest.

 Nekoliko puta sam napisala je pa u zadnji tren odustala. 

Iako je najgore, bar tako mislim, iza mene, ja još uvijek duboko u sebi osjećam ogromnu bol.

 Naime ja sam žrtva svoje vlastite majke.
 Na žalost ili sreću ona je poginula u ratu kad sam imala 8 godina. 

Ali već do tada meni je napravila dovoljno loših stvari koje su na mene ostavile prevelik trag. Naime ja i moja majka živjele smo same. Ni dan danas neznam ko mi je otac. 

Moja majka je imala slobodan se**alni život, i što je najgore bila je bi***ualna.

Nažalost njezin prevelik se***lni apetit uz kombinaciju sa alkoholom učinili su od nje da neku vrstu manijaka. Za moju mladost vezu se česta seljenja kojih se bez obzira na moje godine sjećam jako dobro. 

Međutim ono što sam zacrnila u svojim sjećanjima izat će tek na vidjelo prije 4 godine kad sam rodila svoju kćerkicu. 

Naime nakon poroda u meni se počela javljati manijakalna potrba za zaštitom moje kćerkice. 

Ni sama sebi nisam mogla objasniti šta se dešava. Stanje se je sa njenim odrastanjem pojačavalo da bi nakon što je napunila 2 godine mene do te mjere dršalo da ja i ona nismi skoro izlazile iz kuće.
 Moj muž je počeo gubiti strpljenje, počele su svađe a onda i otvoren sukob. 

On jednostavno nije shvatao mene a ja njega. Ja sam za to vrijeme postajala sve depresivnija i histerečnija. I onda pretprošlo ljeto kad je muž malecku odveo u park bez mog znanja, ja prvo doživljavam šok pa slom. 

Nažalost završila sam u bolnici, naravno psihijatrija. Iako ni sama nisam mogla rastumačiti kako i zašto se to samnom dešava ljekari koji su me pratili rekli su mi da je to vezano za moju prošlost. I onda u kontakt samnom dolazi mlada ali uporna lječnica, samozavršeni specijalista.

 Zahvaljujući njoj, njenoj upornosti otključala je tamna sjećanja mog života i suočila me sa njima, te sad se sa njima prilično uspješno nosim. Osim njoj nikom drugom nisam iznijela istinu, a to je slijedeće. 

Ja sam žrtva svoje majke, ma koliko to bolesno bilo, moja majka me je sexualno iskorištavala, što je još gore za vrijeme svojih pijanstava dovodila je muškarce pa i žene u naš stan i imala sa njima odnos predamnom, misleći da sam ja premlada da bi shvatila šta se dešava i ne mareći za moje prisustvo.


 Istina toga je sa mojim odrastanjem bilo sve manje, ali nekih se scena nažalost jako dobro sjećam. Sva sreća osim nje mene niko drugi nije dotakao. Nakon suočavanja sa bolnim sjećanjima, sa kojim sam šokirala i samu sebe, shvatila sam zašto toliki zaštitnički stav spram mojoj kćerkici.

 Ali zahvaljujuci spomenutoj lječnici jako dobro sam napredovala. Evo sad već skoro godinu kako me prati, pa i štiti i čuva, moj život se prilčno stabilizirao. Moja kćerkica ima svu slobodu koju djete njenih godina treba da ima, a ne kako sam je bila zatvorila u sobu da je skoro niko ne vidi.

 A ja ako Bog da planiram ponovo ostati trudna i uživati u životu uz prekrasnog i prestrpljivog muža te našu djecu. I na kraju nemojte ovo komentarisati. Nek ovo bude samo pouka nekima ako bi i došli u iskušenje, šta mogu napraviti svojoj djeci, a onima kojima se to desilo da se može i mora živjeti dalje. Nismo mi krivi zbog tuđih grešaka. Zato i jest napomena da oni koji ne razumiju ovo najbolje je da ništa ne komentarišu"

Ne propustite