Naftna analiza: Ograničenje cijene po barelu stupilo je na snagu - jesu li se EU i G7 preračunali? Ima li Zapad zaista monopol na naftne osiguravajuće kuće? Slijedi li globalni poremećaj ako Rusija sad ne bude reagirala onako kako su očekivali?

Danas su stupile na snagu nove mjere koje su donijele EU, G7 i Australija po pitanju kupovanja ruske nafte, odnosno na snagu stupa ograničenje cijene barela ruske nafte na 60 USD. To je iznos oko kojeg su se dogovorili nakon poprilično dugačkih pregovora koji su trajali između EU članica.

Podsjetimo, ova mjera je donijeta s ciljem kažnjavanja Rusije zbog napada na Ukrajinu, ali i kako bi se smanjila količina novca kojeg Rusija i dalje zarađuje od prodaje nafte na Zapadu. No, mnogi zagovornici ove taktike tvrde da je trebalo cijenu staviti još znatno nižom.

Ali iz Moskve poručuju kako se "neće držati" ove mjere pa čak i po cijenu da moraju smanjiti proizvodnju nafte.

Ovaj potez dolazi u trenutku dok EU uvodi embargo na kupnju ruske nafte koja se dostavlja preko mora, a sa sličnim mjerama kreću i SAD, Kanada, Japan i Britanija.

No, kako će ova mjera, limitacija na 60 USD po barelu, biti učinkovita? Što ako Rusija jednostavno odluči - kao što su sad iz Moskve i najavili - da neće onda prodavati tim zemljama koje inzistiraju na maksimalnoj cijeni od 60 USD po barelu? To Rusija svakako može učiniti, ali nije tako jednostavno.

Naime, ove mjere se ne odnose samo na direktnu kupnju nafte od Rusije. Ovdje je riječ o tome da Rusija neće moći prodati svoju naftu ni trećim zemljama ako je želi prodavati po tržišnoj cijeni, odnosno većoj od 60 USD. Ali zašto bi to pravilo vrijedilo za trgovinu naftom između Rusije i neke treće zemlje? Zar nisu detalji transakcije, svakako i cijena, stvar isključivo Rusije i te treće zemlje? Ne nužno! Naime, velika količina ruske nafte do sad se do odredišta dostavljala tankerima iz EU ili pak G7 zemalja članica. Nadalje, u ovoj priči nisu bitni samo tankeri već i drugi faktori koji su sastavni dio pri transportu nafte, gotovo kao i sami tankeri, a to su osiguravajuće kuće.

Ali zašto Rusija ne bi mogla, pošto svakako planira maksimalno angažirati vlastite tankere, koristiti i vlastite osiguravajuće kuće? To neće biti lako. Naime, velika većina ključnih osiguravajućih kuća i kreditnih institucija po pitanju naftnog prometa nalaze se u zemljama EU i G7. Riječ je o dugogodišnjim tradicijama koje se jednostavno ne mogu promijeniti preko noći. To pak znači da Rusija čak i kad bude poslovala s trećim zemljama, trošak osiguranja dostave nafte će znatno rasti ako ne budu bili prisutni G7 i EU osiguravatelji, a to onda pak znači da će teško Rusija moći prodati naftu iznad 60 USD.

Dakako, ako bareli budu nosili oznaku "60 USD", onda ih Rusija i dalje može prodavati kao i do sada, koristeći se etabliranom zapadnjačkom infrastrukturom, naročito kad je riječ o osiguravateljskim kućama. No, ako Rusija želi nekome prodati naftu po, recimo, 70 USD, zbog samog tog čina, da je cijena iznad 60 USD, EU i G7 kompanije i institucije od sad više pravno ne smiju poslovati s Rusijom.

Jasno, treće zemlje koje ne usvoje ove mjere mogu i dalje kupovati rusku naftu, ali ne mogu računati na zapadnje usluge koje se tiču dobave, osiguanja i transporta!

Ali zašto Zapad donosi ovakav polovičan potez - ako im je cilj bio kazniti Rusiju, zašto jednostavno nisu uveli totalnu zabranu kupnje ruske nafte? Mogli su, to se čak i razmatralo ozbiljno u jednom trenutku, no uskoro im je postalo jasno da bi takav potez uvelike naštetio i njima. Naime, puna zabrana značila bi potencijalnu blokadu od čak 6 milijuna barela nafte na tržištu. Pa što onda? Sveli bi rusku naftnu zaradu na nulu? Da, ali oni koji bi uveli takve mjere ne bi sami mogli financijski podnijeti toliki teret. Prema analizi J.P. Morgana izbacivanje ruske nafte s tržišta dovelo bi do toga da bi cijena barela nafte skočila na oko 380 USD! Drugim riječima, Zapad si nije mogao priuštiti potpuno isključenje ruske nafte pa su stoga osmislili ovo novo, kompromisno rješenje - ograničenje cijene.

Jasno, cilj je i dalje nanijeti štetu Rusiji, ali sačuvati sebe. Smatraju da su ovim potezom i uspjeli i to uvelike zbog vjerovanja da posjeduju monopol na osiguravajuće kuće.

Da, monopol su držali godinama, ali toga je svakako svjesna i Rusija koja pak zadnjih mjeseci užurbano radi na stvaranju vlastitih osiguravajućih kuća. Hoće li vlasnici brodova i lučke uprave diljem svijeta prihvatiti nova ruska osiguranja? Vidjet ćemo, ova mjera tek je danas stupila na snagu.

Ali daleko od toga da su ove mjere koje su danas stupile na snagu "neprobojne". Predložena ograničenja mogla bi se lako zaobići. Naime, kad god se sankcionirane zemlje (Iran, Venezuela...) suoče s poteškoćama u prodaji svojih prirodnih resursa, uvijek se nađe načina da se zaobiđu mjere, recimo uz pomoć kompanija koje su spremne zatvoriti oči pred sumnjivim elementima naizgled legalnih transakcija. Isporuke nafte mogle bi tako biti povezane s nekim simboličnim, ali skupim uslugama, poput carinskih usluga, laboratorijskih analiza ili prijevoda dokumenata. Druga bi shema uključivala utovar navodno punog naftnog tankera od 80.000 tona sa samo 50.000 barela nafte, čime bi se cijena tereta po barelu približila tržišnoj cijeni.

Takve bi sheme, naravno, zahtijevale određeni tajni dogovor od strane zemalja posrednika, ali to vjerojatno neće biti problem. Primjerice, posljednjih mjeseci malezijski izvoz nafte u Kinu premašio je stvarnu proizvodnju nafte u toj zemlji za jednu trećinu (!). Kako je to moguće? Spomenimo samo da Malezija također surađuje s Iranom i Venezuelom bez obzira na to što se ove zemlje nalaze pod zapadnim sankcijama... Drugim riječima, sve je jasno.

Jasno, druga strana uvjerava globalnu javnost i sebe da će se zemlje diljem svijeta držati odredbe koja je danas stupila na snagu.

"Imamo jasne signale da će niz gospodarstava u razvoju, posebno u Aziji, poštivati načela ovih ograničenja", rekao je europski dužnosnik novinskoj agenciji AFP, dodajući da je Rusija "već pod pritiskom" svojih kupaca da ponudi popuste.

To da je Rusija pod pritiskom da ponudi popuste, nema dileme. Svaki kupac ruske nafte na svijetu zna da se Rusija ne nalazi ni približno u idealnoj situaciji te će stoga pokušati izvući maksimum od nje. No, i Rusija ovdje "igra svoju igru". Kao prvo, ona već uvelike i prodaje naftu po znatnom popustu (recimo Indiji), kao drugo, najava iz Moskve da neće prodavati (uopće!) naftu onima koji su prihvatili ova "uplitanja u slobodno tržište" pokazuju da će Rusija pokušati što brže reflektirati bol onima koji sankcije podižu. Zapravo to se u neku ruku već i događa od početka rata. EU je imala namjeru u par mjeseci "skršiti" rusku ekonomiju, ali su umjesto toga sami sebi izazvali velike poteškoće.

Rusija je drugi po veličini izvoznik nafte na svijetu i jučer su potvrdili kako neće poštivati organičenje te neće prodavati naftu tamo gdje se te odredbe poštuju.

Aleksandar Novak, zamjenik ruskog premijera, rekao je da se Zapad "jako preračunao" i da će ovo uplitanje u pravila slobodne trgovine imati velikih posljedica u vidu globalne destabilizacije energetskog tržišta te da će doći do nestašice.

"Prodavat ćemo naftu i naftne derivate samo onim zemljama koje će s nama raditi pod tržišnim uvjetima, čak i ako moramo malo smanjiti proizvodnju", rekao je Novak.

Ali Zapad se nada da ipak neće biti tako. Naime, zato su i dogovorili taj iznos od 60 USD, a ne niže (kako je recimo tražio Kijev). Da, zašto je uopće odabran iznos od 60 USD? To je visoka cijena ako se ide s nekim "ograničenjima". Naime, kada je prošlog petka određena cijena, stvarna cijena po kojoj se prodavao barel ruske nafte iznosila je 67 USD. Dakle, ograničena cijena je tek nešto niža od one tržišne (barem za sada). Zašto? Zato jer se Zapad nada da će Rusija pristati prodavati po tim cijenama prihvaćajući nešto manji profit za sebe. U takvom scenariju sve bi ostalo isto, tržište bi ostalo stabilno, a jedino bi Rusija primala nešto manje novca za svoju naftu.

Ali Rusija sad može uzvratiti ljutito po ključu "kad je već bal..." - drugim riječima, mogu čvrsto stati pri tome da neće prodavati ni kap nafte zemljama koje prihvaćaju EU-G7 diktat. Neće li time gubiti još i veći novac? Ne nužno - takvim potezom mogli bi šokirati tržište te će doći do skoka cijene nafte, a u tom scenariju Rusija može izvoziti i manje, a zarađivati isto, ako ne i više.