Fidel Castro je u Moskvi, ponovno u vojnoj uniformi i borbenom stavu, kao da se puno nije ni promijenilo od zadnje krize prije 60 godina kad je svijet doveden na rub

Tijekom jučerašnjeg dana u službeni posjet Moskvi stigao je kubanski predsjednik Miguel Diaz-Canel koji se nalazi na vlasti od 2019. godine, a prethodno tome na čelu Kube još od vremena Kubanske revolucije bili su braća Castro, prije svega stariji brat Fidel Castro koji je ujedno bio i glavni lider Kubanske revolucije. Fidel je bio na vlasti od 1965. pa sve do 2011.

Na toj funkciji zatim ga je zamijenio brat Raul (također jedan od "originalnih" revolucionara koji su 50-ih godina borili se i trijumfirali protiv pro-američkog režima Fulgencija Batiste), a 2019. dolazi aktualni predsjednik Diaz-Canel. U međuvremenu Fidel je preminuo (25. studenog 2016. godine), a Kuba je tranzicijom vlasti s braće Castro prema novom čovjeku, Diazu-Canelu, pokazala da je njihova jednopartijska vlast sposobna za takve poteze što joj svakako može pridonijeti po pitanju stabilnosti.

Bliži se obljetnica smrti Fidela Castra, a tim povodom su kubanski predsjednik Miguel Diaz-Canel i njegov ruski kolega Vladimir Putin jučer u Moskvi predstavili novi spomenik Fidelu Castru kojeg su napravili ruski kipar Aleksej Čebanenko i arhitekt Andrej Beli. Riječ je o brončanom spomeniku na granitnom postolju.

Kako se moglo i očekivati, spomenik ne prikazuje Fidela kao vremešnog državnika koji je dane najčešće provodio u Adidas trenirkama. Inače Fidel je zadnjih godina života do te mjere nosio baš Adidas trenirke da se njemačka korporacija na upit ogradila od teorije da "sponzoriraju" Castra, jednog od najpoznatijih anti-kapitalista! No, postojao je razlog zašto se Castro odlučio baš za Adidas. Naime, Adidas je bio službeni sponzor kubanskog olimpijskog saveza do 2012. Čini se da su se u tom periodu Fidelu dopale baš njihove sportske trenirke (jer ranije ga se moglo vidjeti i u Nike i FILA trenirkama). Šef odnosa za javnost korporacije Adidas upitan je jednom prilikom od strane američkog lista The New York Times da prokomentira činjenicu kako se Fidel najčešće pojavljuje u Adidas trenirkama. Ovaj je rekao: "Mi zapravo nemamo neki stav o tome... ne vidimo to ni kao nešto pozitivno ni kao nešto negativno".

Dakako, ovaj "besmrtni" Fidel na spomeniku ne nosi Adidas trenirku već njegovu drugu (odnosno prvu) najpoznatiju odjeću - vojnu uniformu. Fidel je većinu svoje karijere nosio maslinasto zelenu vojnu uniformu kakvu su on i drugi revolucionari nosili za vrijeme ratovanja od 1953. do 1959. kada su za Novu godinu 1959. trijumfalno ušli u Havanu.

A kako to da nije kao mnogi drugi državnici nosio odijela s kravatom? Jednom je u šali rekao: "Ne želim izgledati kao Tito".

Da se njegov spomenik u Moskvi otkriva u neko drugo vrijeme, recimo u ovo doba prošle godine, bio bi to tek jedan u nizu dnevnih događanja, možda čak ni vijest na koju bismo se posebno osvrnuli. Ali ovo nije prošla godina, ovo je 2022., godina u kojoj traje najveći rat u Europi još od Drugog svjetskog rata.

Kuba je jedan od lojalnih ruskih saveznika, a to savezništvo datira još u rane dane Kubanske revolucije. Unatoč velikim pokušajima SAD-a da se slomi revolucija na Kubi, Washington to nikad nije uspio, što je zaista fascinantno (samo kad se uzme na koje su sve načine pokušavali ubiti Fidela Castra!), a nije ni da se odustalo.

I kroz sve te godine ipak je postojala živa veza, ali i zaštita, između Havane i Moskve. Da, kad se raspao SSSR bili su to jako teški dani za Kubu. Bio je to možda i najveći test Kubanske revolucije, možda čak i veći od invazije u Zaljevu svinja 1961. Kubanska Komunistička partija se održala kroz težak period, socijalistički model je preživio, iako nije bilo lako (između ostalog morali su se brzo posvetiti turizmu).

Gledajući pak spomenik Fidela Castra u Havani nemoguće je ne prisjetiti se onog što je došlo nakon propale invazije na Zaljev svinja orkestrirane od strane SAD-a. Invazija na Zaljev svinja poražena je u nekoliko dana u travnju 1961. Iduća velika kriza također će kratko trajati, kojih desetak dana, u listopada iduće 1962. godine, ali bila je to kriza koja je mogla odvesti svijet u ponor.

Dakako, govorimo o Kubanskoj raketnoj krizi. Kao odgovor na američko postavljanje nuklearnih raketa u Tursku, tadašnje sovjetske vlasti počele su potajno postavljati svoje nuklearne rakete na Kubu. Amerikanci su ipak uskoro uočili lansirne rampe i izbila je velika i napeta kriza koja je potrajala od 16. listopada do 29. listopada 1962.

Nekoliko krivih poteza moglo je odvesti svijet u nuklearni rat. Na kraju se stvar ipak riješila užarenom diplomacijom. Hruščov je pristao ukloniti rakete s Kube, a Kennedy ih je uklonio iz Turske. Sovjetski poraz u ovoj epizodi je pak bio jedino u tome što su Sovjeti, sukladno dogovoru, uklonili rakete javno, a SAD je svoje uklonio iz Turske bez javnih objava. Zapravo tek puno godina kasnije se saznalo kako je ova kriza okončana.

Danas pak u Moskvi stoji Fidel Castro otprilike onakav kakav je izgledao te 1962. godine. I bio bi to prigodan povijesni spomenik, uspomena na jedno vrijeme koje sad već pripada dosta udaljenoj povijesti. Sve u vezi Hladnog rata već se nekako tretira kao relikt prošlosti. Hruščov i Kennedy, crveni telefoni, nuklearno oružje... I zaista, prošlo je sad već punih 60 godina od tih napetih dana koji su se generalno percipirali kao možda najopasnijih desetak dana u povijesti svijeta.

No, ispalo je tako da te opasnosti nisu davno zaboravljene već su ponovno oko nas. Zapravo ako bi se baš moralo uspoređivti te dane u listopadu 1962. i današnje napetosti između Rusije i SAD-a zbog rata u Ukrajini, teško je reći kad je svijet bio u opasnijoj situaciji.

Prije nekoliko dana u Ankari su se sastali šef američke CIA-e i njegov ruski pandan kako bi razgovarali, navodi se, o izbjegavanju nuklearne eskalacije.

Trebalo je proći puno godina da saznamo kako se zapravo završila Kubanska raketna kriza, da nije istina da se Hruščov povukao "pognute glave", ali i druge detalje. Tko zna što ćemo sve o upravo ovim danima saznati u vremenu koje dolazi, pod uvjetom da dolazi. Jesu li se u pozadini već događale krize koje su već nadmašile i onu Kubansku samo mi još nismo toga svjesni?

I što bi legendarni Fidel imao za reći o tome da je živ?

A pred njegovim spomenikom sinoć u Moskvi stajali su njegov nasljednik i predsjednik Rusije, zemlje bez koje možda kubanska neovisnost i njena revolucija danas više ne bi postojali.

Putin je održao prigodan govor kojeg vrijedi prenijeti.

Vladimir Putin: "Poštovani gospodine predsjedniče! Dragi kubanski gosti, Moskovljani, prijatelji!

Okupili smo se ovdje, na trgu koji nosi ime Fidela Castra, kako bismo predstavili spomenik ovom izuzetnom državniku i političkom akteru, utemeljitelju moderne kubanske države.

Fidel Castro je cijeli svoj život posvetio nesebičnoj borbi za trijumf ideja dobra, mira i pravde, za slobodu potlačenih naroda, za dostojan život običnih ljudi i društvenu jednakost.

S pravom se smatra jednim od najsjajnijih i najkarizmatičnijih vođa burnog, dramatičnog dvadesetog stoljeća, doista legendarnom osobom, simbolom čitave jedne epohe - epohe narodnooslobodilačkih pokreta, raspada kolonijalnog sustava i stvaranja novih, neovisnih država Latinske Amerike i Afrike.

Fidel i njegovi suradnici uvijek su nesebično branili suverenitet svoje domovine, nisu dopustili da ih slome intervencije plaćenika, sankcije, financijski i gospodarski embargo, pokušaji vanjske izolacije; branio je pravo Kube na vlastiti model razvoja u skladu s nacionalnim, a ne izvana nametnutim vrijednostima; osigurao je da svijet uzme u obzir mišljenje Kube i poštuje njezine interese.

Za mnoge generacije naših sugrađana, slika Comandantea uvijek je bila prekrivena romantičnom slavom, hrabrošću i pobjedama. Riječima poznate sovjetske pjesme 'Kuba - moja ljubav!' naši iskreni, entuzijastični osjećaji odražavali su se ne samo prema Otoku slobode i cijelom kubanskom narodu, nego i izravno prema Fidelu, čija su snaga, energija i nepokolebljiva volja privlačile i privlače poput magneta.
Imao sam sreću, dragi prijatelji, u nekoliko navrata susresti se s Fidelom Castrom i ostali su mi u sjećanju mnogi sati razgovora s njim, a posebno naš posljednji razgovor u srpnju 2014. godine.
Govorio je o stvarima koje su začuđujuće sukladne vremenu - vremenu formiranja multipolarnog svjetskog poretka: da se neovisnošću i dostojanstvom ne trguje, da svaki narod ima pravo na slobodan razvoj, na izbor vlastitog puta, ali na istinski pravedan način. U takvom svijetu ne bi trebalo biti mjesta za diktaturu, pljačku i neokolonijalizam.
Njegovo enciklopedijsko znanje, duboko razumijevanje suštine događaja, oštrina uma, točnost procjena bili su zapanjujući.
Fidel je bio pravi prijatelj naše zemlje, često je dolazio kod nas, a 1963. je proputovao gotovo cijeli Sovjetski Savez. Uvijek je bio rado viđen gost Moskve i jako je volio našu prijestolnicu, volio je ovaj grad. Kako je sam rekao, bio je spreman doći u Rusiju u bilo koje vrijeme: ljeti i zimi, sa snijegom ili bez njega.
Naša je zemlja uvijek podržavala Kubu i kubanski narod koji voli slobodu. I znamo da je to obostrano. Kuba je bila, jest i, siguran sam, uvijek će biti naš dosljedan strateški partner i saveznik u svjetskim poslovima".

Da, Fidel je 40 dana putovao Sovjetskim Savezom 1963. godine i njegova ljubav prema toj zemlji bila je vrlo snažna. Fidela više nema, ali puno je zapravo ostalo isto. Prijepor između neo-kolonijalizma i anti-kolonijalizma je ostao. Kuba se i dalje aktivno bori za svoju slobodu, i dalje je pod brutalnim američkim ekonomskim embargom kojeg osuđuje cijeli svijet. SSSR-a pak više nema, ima Rusije, ali Rusija je na velikoj prekretnici. Toga je svakako svjesno i aktualno kubansko vodstvo. Svaka velika tektonska promjena u Moskvi i dalje će direktno utjecati na njih.

Raketna kriza više nije na Kubi (za sad!), ali zato je napetost velika diljem Europe. 60 godina kasnije prolazimo kroz scenarije koji su i hladniji i opasniji. Fidel je pak postavljen u svojoj vojnoj uniformi, izgleda kao da je opet spreman na borbu i otpor, a ne mirna jutra uz novine u Adidas trenirci. Takva su vremena, ponovno, čini se.

Izvor:advance