Poljska u srcu i na meti - ili kako svjetskim ratom rasteretiti vlastiti: Je li Zelenski postao saveznik opasnih namjera? I što nam prezentirane sve "ratne istine" o jučerašnjem incidentu govore o trenutačnim stvarnim interesima?
Koja je razlika između rakete koja je pala jučer u Poljskoj i drona koji se srušio u Zagrebu u ožujku ove godine neposredno nakon početka rata u Ukrajini? Jasno, postoje brojne tehničke razlike, a tu je i činjenica da je raketa u Poljskoj uzrokovala smrt dvojice civila dok u Zagrebu, pukom srećom (jer je bespilotna letjelica pala u blizini studentskog doma), nije bilo žrtava.
No, u političkom smislu ova dva udara su skoro identična jer se svaki može prikazati kako se hoće. Istrage? Da, uvijek će se provoditi istrage, ali istrage se više svode na formiranje uvjerljive i prigodne priče nego na stvarno objektivno istraživanje. Svaki incident može se prikazati na više načina, prema potrebi.
Tražiti u ratnom stanju objektivnu istinu ne samo da je teško, ili vjerojatno nemoguće, već i vrlo naivno. U ratnom stanju informacije se neophodno mora procesuirati na jedan drugi način. Nije to čak "čitanje između redaka", jer nitko ne ostavlja kriptične poruke za sobom. Iznose se istine, razne verzije istina, međusobno kontradiktornih istina koje, razumljivo, često to nisu, već predstavljaju još jedno oružje u slojevitim metodama ratovanja.
Što onda uopće možemo saznati iz tih "istina" ako one možda uopće nemaju veze s objektivnom stvarnošću? Puno toga zapravo. Zapravo "ratne istine" otkrivaju nam možda i više od one stvarne. U kojem smislu? U smislu da možemo točnije vidjeti što tko misli u datom trenutku, odnosno kakvu stvarnost želi nametnuti i s kojim ciljem.
Uzmimo jučerašnji incident. Isti se komotno mogao prezentirati kao rusko raketiranje Poljske, namjerno ili slučajno. Na temelju toga moglo se ići prema većim eskalacijama, pozivima na implementaciju Članka 5, rasprave o uvođenju "zone zabrane leta" iznad Ukrajine (ili, recimo, samo zapadne Ukrajine). Ali što ako takva prezentacija ne odgovara stvarnosti? Pa i da ne odgovara, što onda? Zar će netko provjeravati? Ovdje bismo mogli smjestiti onu ciničnu Staljinovu izjavu o demokraciji kada je rekao da nije bitno za koga se glasa već tko broji glasove. U ovom incidentu bitno je tko kontrolira zonu incidenta, kome se dozvoljava pristup i tko smije nešto uopće reći o cijeloj situaciji.
Drugim riječima, da je konsenzus sinoć bio da ovaj incident treba pripisati Rusiji, tako bi i bilo. Jedino opovrgavanje stiglo bi iz Kremlja, a ono u praktičnom smislu na Zapadu ne bi imalo baš nikakvu vrijednost. Ipak, odluka je donijeta da se to ne predstavi na takav način. Da, donijeta je odluka o istini, ili verziji aktualne istine, koja odgovara trenutačnim zahtjevima i interesima onih koji su je iznijeli.
A tko definira aktualnu istinu? Mnogi, ali nije svačiji glas podjednako snažan. Štoviše, slabiji glasovi mogu se "istrčati" sa svojom verzijom istine da bi im uskoro postalo jasno kako je moraju brzo revidirati i prilagoditi onom moćnijem glasu. Ako baš žele mogu i tvrdoglavo zastupati svoju verziju, ali to nije preporučljivo.
Sinoć i jutro nakon smo pak imali sve spomenute scenarije.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski neposredno nakon incidenta telefonski je kontaktirao svog poljskog kolegu Andrzeja Dudu te mu, sudeći prema izjavi, sugerirao da je ovo bio ruski napad. "Izmijenili smo dostupne informacije i razjašnjavamo sve činjenice. Cijela Europa i svijet moraju biti zaštićeni od terorističke Rusije", rekao je Zelenski.
Duda je već na samom početku bio nešto suzdržaniji pa je tako rekao kako je "najvjerojatnije riječ o raketi ruske proizvodnje" te je naglasio kako je istraga još uvijek u tijeku. Jasno, riječi su važne. Duda ovdje spominje "najvjerojatnije" - što je idealna oznaka nedorečenosti - ali i "rusku proizvodnju" znajući jako dobro da je znatan dio ukrajinskog arsenala zapravo ruske (odnosno sovjetske) proizvodnje.
Ključni komentar, ili - ako ćemo ići tim žargonom - izjava u smislu kreiranja aktualne istine, je ona američkog predsjednika Joea Bidena koji je sinoć sa summita G20 na Baliju poručio kako SAD raspolaže informacijama koje sugeriraju da Rusija nije ispalila tu raketu.
I to je istina koja je danas već skoro pa čvrsto prihvaćena, a izjava koju je dao Biden brzo se prezentirala kao tvrdi medijski fakt, odnosno nitko se nije upustio u spekulaciju radi li se možda o nekom Bidenovom gafu. Ne, svima je bilo jasno da gafa tu nema, da je izjava došla od Bidena, ali zapravo "kroz Bidena", a od strane američkog aktualnog stajališta.
U prijevodu - da je nekome na pozicijama puno moćnijima od Kijeva jučer bilo u interesu ovaj incident prikazati kao ruski napad na Poljsku, točno tako bi se danas to i tretiralo.
A Zelenski? On se danas ponaša točno onako kako smo sugerirali da nije "preporučljivo". Ukrajinski predsjednik i dalje inzistira da je riječ o ruskoj raketi. "Nemam nikakve sumnje u to da ovo nije bila naša raketa", rekao je danas u razgovoru za medije.
"Vjerujem da je jučerašnja eksplozija uzrokovana ruskom raketom, a svoj zaključak temeljim na izvještajima ukrajinske vojske kojoj ne mogu ne vjerovati", poručio je Zelenski.
Dakle, Zelenski, baš kao i njegov kolega Duda, jako dobro zna da su riječi bitne. "Vjerovati" nije isto što i "znati", a ovaj komentar da svojoj vojsci "ne može ne vjerovati" zapravo ostavlja dosta prostora i sugestije da možda baš i nema najtočniju informaciju unatoč, eto, najboljim željama.
Ipak, činjenica da Zelenski ne želi tek tako prihvatiti današnje tvrdnje NATO-a, SAD-a i Poljske koji svi zajedno tvrde kako je na Poljsku "najvjerojatnije pala ukrajinska raketa" koja je gađala rusku, pokazuje njegovu prgavost.
Ne čudi, Zelenski je zaista ogledni primjer ratnog državnika koji je ostvario vrlo konkretne uspjehe zahvaljujući upornosti i neumornim vršenjem pritiska na vlastite saveznike. Jasno, to je uvijek skliski teren po njega jer saveznici mu uvijek mogu jednog dana odbrusiti "sad si pretjerao!", a baš ova situacija s incidentom u Poljskoj sad je dosta opasna po njega.
On pak zvuči ljuto te je danas poručio kako smatra da je Ukrajini već trebalo dati pristup mjestu eksplozije u Poljskoj (naselje na koje je pala raketa nalazi se svega nekoliko kilometara od ukrajinske granice). "Imamo li mi pravo biti dio istražnog tima? Apsolutno!", poručio je.
Ali možda drugoj strani nije u interesu da Ukrajina bude u istražnom timu. Možda se drugoj strani ne sviđa istina kakvu je Kijev sinoć bio spreman prezentirati. Jer verzija istine koju preferira Kijev smanjuje znatno vojni pritisak na Ukrajinu jer se u rat protiv Rusije potencijalno uključuje cijela Europa (možda i šire).
Zelenski riskira da ga se proglasi "saveznikom opasnih namjera".
Ako je u ratu "sve dozvoljeno" onda Zelenski svakako smatra da ima pravo barem pokušati u rat u uvući NATO savez ne bi li na taj način pomogao svojoj situaciji. Iako će neki reći da ima pravo, to je suluda ideja, čak i od njega, jer u konačnici koji je smisao spašavanja sebe ako se time potencijalno žrtvuje cijeli svijet? Ali dobro, mora se reći da nije jedini kojeg opsjedaju takve misli jer i izjave poput "što će nam svijet, ako u tom svijetu nema Rusije" su na vrlo sličnom, ako ne i na istom tragu. Činjenica je, koliko god se to zaraćenim stranama neće svidjeti, svijet može nastaviti i bez Ukrajine i bez Rusije, a nema dvojbe da bi to bio jednoglasni konsenzus ostatka svijeta kad bi se takvo apokaliptičko pitanje stavilo na referendum!
Ipak, u aktualnoj situaciji Zelenski je opasniji akter jer Rusiji - koja muku muči s ukrajinskom vojskom (zapravo i gubi) - nikako ne bi odgovarala eskalacija rata u vidu širenja istog na druge zemlje. Zapravo, da ne postoji nuklearnog oružja, Ukrajina i kolektivni Zapad imali bi u ovom trenutku vjerojatno velike šanse pregaziti Rusiju. Ali konvencionalno ratovanje u takvom scenariju nije ponuđeno. Nuklearno oružje postoji i Zelenski je danas još jednom pokazao da, kad bi mogao, prihvatio bi podizanje rata na više i širu razinu.
Na kraju se priča svodi na surove činjenice od kojih se ne može pobjeći. Putin može biti proglašen krivim za brutaliziranje Ukrajine, za nehumane taktike koje ovih dana imaju za cilj raketnim napadima baciti Ukrajinu natrag u "kameno doba", ali ako govorimo o tome tko može svojim potezima i namjerama ugroziti cijelu Europu, na nišan staviti sve NATO centre Starog kontinenta, onda je to Volodimir Zelenski.
Čini li ga to izuzetno opasnim? Ne nužno, zapravo nakon jučerašnjeg incidenta taj strah bi trebao biti i manji. Gledajući sve prisutne "istine" vidjeli smo da se kočnica prema većoj eskalaciji povukla jako brzo kad je došao taj trenutak. To je velika poruka i Zelenskom koji bi je trebao detaljno pročitati. Pošto se cijela ukrajinska obrana u konačnici koristi kao vojska pijuna za šire geopolitičke ciljeve, Zelenski mora znati da će se pred njega stavljati određene blokade. Recimo da ukrajinska vojska uspije pregaziti Dnjepar i protjerati rusku vojsku i iz ostatka Hersona (nije nemoguće) te da dođu na granicu Krima - koja barijera će ih tamo dočekati? Možda primarno američka u vidu "dalje ne smijete". A zašto ne bi smjeli? Jer Americi neće biti u interesu da Rusija u paničnom strahu od gubitka Krima počne "stavljati fitilje" na atomske bombe. Tako da je ukrajinska sudbina već sada na neki način zapečaćena, a želje Zelenskog i njegovih saveznika nisu nužno iste.
Ako smo iz svega jučer naučili da postoje crvene linije koje su još uvijek žarko crvene, to je dobra vijest. Zelenski možda misli da je loša po njega, jer ne može sukob prebaciti na druge, a to znači da će morati ponovno sjesti i revidirati svojih "10 uvjeta" te kreirati nešto realnije prije no što njega i njegovu zemlju potpuno ne pregaze ambicije agresora i saveznika.
Izvor:advance