OVAJ MALIŠAN JE IMAO 11 GODINA I 1 POSTO ŠANSE DA PREŽIVI: Izdržao je bezbroj operacija i danas je oličenje borbe za život
Kao mali vjerujemo u superheroje, idoli su nam Betmen, Supermen, Spajdermen i ostali crtani likovi koji nadljudskom snagom pomjeraju granice mogućeg. A onda je javnost prije pet godina čula za "Mehu Betona", mališana iz Gračanice kome su doktri davali jedan posto da će preživeti povrede koje je zadobio.
Mehmed Šabić Meho te 2017. imao je jedanaest godina kada je bio živa buktinja. Povrede zadobijene plamenom, bile su strašne, jer je u bolnicu primljen sa čak 70 posto opektina na svom dečijem tijelu. Uprkos neslavnim i turobnim predviđanjima ljekara, Meho je preživeo, zahvaljujući brzoj rekciji ljekara i čeličnoj volji.
Meho je htio da na drvenu pločicu ugravirati ime svoje simpatije, ali pogrešio je slovo pa je pločicu polio benzinom sa namjerom da popravi stvar. Međutim, mališan iz Gračanice u BiH nije ni slutio šta će se dogoditi nekoliko trenutaka kasnije.
Radionica u kojoj je bio Mehmed Šabić eksplodirala je. U bolnicu u Tuzli primljen je sa 70 postotnim opekotinama tijela, i oštećenjima unutar tijela. Ljekari su mu za preživljavanje dali tek jedan posto šanse. Otkazivali su disajni organi i bubrezi. Srce je bilo stalo, ali Meho se vratio.
Nakon toga je „Meho Beton“, kako ga zovu, na svoj 12. rođendan izašao iz kome i otvorio oči. Komunicirao je treptajima. Pokušao da pomjera prste. Nije odustajao, naprotiv, on je okupljene oko sebe tješio. Čim je progovorio, Meho je opravdao nadimak.
Nije bilo tu ni „boli me“, ni kukanja ni plača, a njegove prve izgovorene riječi bile su: „Nema predaje!“.
Bezbroj odlazaka na kliniku u Minhenu, 25 teških operacija, stotinu i ko zna još koliko anestezija, prestali su da ih broje kako Meho, tako i porodica. Ko zna koliko presađivanja kože. No, roditelji pred sinom nisu nikad zaplakali, već bi to učinili izvan njegove sobe. Svaki pokret tijela, svako micanje usana donosili su bol.
Posebna ishrana obogačena mastima i mesom, koje hrani kožu. Superheroj Meho dobio je i specijalno odjelo, koje je nosio 24 sata dnevno. Odjelo mekša kožu, drži vlagu i štiti od spoljnih uticaja. Ukratko, štiti ga kao što odjela superheroje i štite.
Odjelo se skida samo kod kupanja i tako dve godine. Snaga, volja, energija – mnogi je ne bi imali za sve ovo, ali jedan dječak ima.
Meho se nakon nekog vremena vratio u školu, plesao i trčao polumaraton. Voli automobile i želi da bude autolimar i ima svoju radionicu. Već se uključuje u humanitarni rad i želi drugima da pomogne.
„Mogao sam odustati, ali odlučio sam živjeti. Vrijedilo se boriti i pobjediti“ kaže Meho. Još kaže da za njega ne brinemo, jer on je Meho, jak kao beton.