Plinovodi, dronovi, slučajnosti i špijuni: Je li Norveška odabrana za rusku odmazdu?

Norveški premijer Jonas Gahr Stoere poručio je danas kako se od sutra norveška vojska stavlja u stanje pojačane pripravnosti. Dakako, razlog je rat u Ukrajini koji izaziva sve veću napetost u zemljama regije pa tako i Norveškoj - zapravo, naročito Norveškoj, a uskoro ćemo se osvrnuti na konkretne razloge.

Za vrijeme današnje novinske konferencije Stoere je poručio: "Ovo je najozbiljnija sigurnosna situacija u zadnjih nekoliko desetljeća. Nema indikacija da Rusija širi svoj rat na druge zemlje, ali pojačane napetosti čine nas izloženijima prijetnjama, obavještajnim operacijama i kampanjama utjecaja".

Ministar obrane Bjoern Arild Gram pojasnio je da to znači da će vojska manje vremena trošiti na obuku, a više će se nalaziti aktivna na položaju. Nadalje, norveške domobranske snage imat će znatno veću prisutnost.

General Eirik Kristoffersen je pak rekao kako je norveška vojska odustala od ranije planiranih vojnih vježbi u SAD-u s F-35 vojnim zrakoplovima pošto žele zadržati svoje zračne snage "blizu doma".

No, čega se Norveška zapravo boji u ovom trenutku? Generalne nestabilnosti koja prijeti cijeloj Europi ili nečeg konkretnijeg?

Za početak valja istaknuti kako je Norveška u kontekstu same krize oko Ukrajine postala poprilično bitan akter i to prije svega zbog energetske situacije. Naime, nakon što je Rusija prigušila dovod plina prema Europi - a netko ga je dodatno sabotirao napadima na plinovode Sjeverni tok 1 i 2 - alternativni izvori postali su izuzetno bitni, a jedan od, po Europu najvažnijih, svakako je Norveška.

S oko 5 milijuna ljudi (od nordijskih zemalja Norveška ima sličan broj stanovnika kao Finska i Danska, znatno veća od njih je pak Švedska s oko 10 milijuna) Norveška nije članica Europske unije, ali jest NATO saveza.

Nadalje, Norveška je, kako smo i spomenuli, energetska sila, a oko petina plina koji trenutačno stiže u Europsku uniju stiže iz Norveške. Jasno već ta brojka sama po sebi dovoljna je da Norvešku učini nervoznom. Naime, ona "uskače" na tržište s kojeg se Rusiju uklanja, a ako su točne informacije o tome da je netko od ukrajinskih saveznika dignuo u zrak sekcije plinovoda Sjeverni tok 1 i 2, onda se može reći da Norveška preuzima tržište s kojeg se silom uklanja Rusija. Dobro, isto tako se može reći da je Rusija ta koja je primijenila silu pokrenuvši 24. veljače invaziju na Ukrajinu, ali to sad Norveškoj manje znači. U Oslu su svjesni da je situacija napeta i da postaje sve napetija, a Rusija je ovih dana poručila kako su britanske snage izvele napade na plinovode Sjeverni tok 1 i 2.

Nigdje se to eksplicitno ne navodi, no još otkako su krajem rujna raznijete sekcije ruskih plinovoda, pretpostavlja se da Rusija priprema odmazdu. Protiv koga? Ako je neka od NATO zemalja odgovorna, a Moskva sad tvrdi da jest, onda je potencijalno ugrožena NATO ključna energetska infrastruktura, na taj popis svakako spada i Norveška. Naročito Norveška, jer je blizu i - kako smo i rekli - vrlo je bitna za opskrbu Europe.

Odmazde za sada nema, ali raste nervoza, a s njom možda i paranoja. Prošlog tjedna norveške domaće sigurnosne službe uhitile su jednog akademika pod optužbom da je ruski špijun. Riječ je o brazilskom istraživaču po imenu Jose Assis Giammaria. No, norveške službe ističu kako to možda uopće nije njegovo pravo ime te da je isti u Norveškoj samo s jednim ciljem - da bi špijunirao za Ruse.

Ova vijest dolazi neposredno nakon što su iz Osla poručili kako su prije tjedan dana priveli već sedmog ruskog državljanina kojeg optužuju da je ilegalno upravljao dronovima fotografirajući zabranjene zone, naročito na prostoru strateški vrlo osjetljivog krajnjeg sjevera Norveške. Podsjetimo, Norveška ima 195 kilometara dugu granicu s Rusijom.

Ne samo na krajnjem sjeveru, norveške snage sigurnosti navode kako su privele više Rusa u raznim dijelovima zemlje kako s malim dronovima fotografiraju važne točke kao što je energetska infrastruktura.

Teško da su svi došli "turistički". Jedan par priveden je dok su koristili dron za fotografiranje te je kod njih pronađeno oko 4 terabajta fotografija i video materijala.

Zapravo ne bi čudilo da Norveška diže razinu sigurnosne pripravnosti u zemlji kako bi, između ostalog, mogli se lakše obračunavati sa špijunažom koja se zasigurno provodi.

Ali ostaje otvoreno pitanje - spremaju li se Rusi na odmazdu zbog Sjevernog toka (i drugih napada, tvrde da su Britanci upravljali udarom dronova na Sevastopolj u subotu) i hoće li cilj biti Norveška?

Valja podsjetiti na još jedan detalj. Ruski plinovodi koji spajaju ulazne plinske terminale u Rusiji s terminalima u Njemačkoj pogođeni su misterioznim eksplozijama 26. rujna. Samo dan kasnije, 27. rujna, svečano je otvoren novi plinovod - Baltička cijev - koji povezuje Poljsku i Norvešku. Vjeruju li Rusi u slučajnosti? Teško.

Uglavnom, Baltička cijev je šesti plinovod koji spaja Norvešku s kontinentalnom Europom. Prvi - Norpipe - izgrađen je prema Njemačkoj 1977. Zatim 1993. prema Belgiji - Zeepipe. Potom su izgrađena dva velika plinovoda prema Njemačkoj - Europipe 1 (1995.) i 2 (1999.), a u međuvremenu i jedan prema Francuskoj, Franpipe (dovršen 1998. godine). Još čak šest plinovoda i ogranak izgrađeno je direktno prema Britaniji.

Nedavno otvoreni, Baltička cijev, odvaja se od plinovoda Europipe II te preko Danske ide do Poljske. Završetak radova je kasnio mjesecima zbog prosvjedovanja ekoloških udruga u Danskoj. Znači li to da se otvaranje samog plinovoda zaista slučajno poklopilo s napadima na ruske plinovode? Možda, ali se ni ne sugerira da je otvaranje plinovoda Baltička cijev "tempirano", već sabotaža ruskih.

Ako bi Rusi htjeli izvesti odmazdu protiv slične infrastrukture, nešto kao "infrastrukturalno oko za oko, zub za zub", onda svakako ovaj novi plinovod predstavlja potencijalnog "kandidata". No, dok se napade na plinovode Sjeverni tok 1 i 2 još uvijek tretira kao "misterij" (i nakon što je Rusija optužila Britaniju), da se nešto dogodi nekom od norveških plinovoda nitko ne bi dvojio o počinitelju iako, jasno, ove igre s "lažnim zastavama" mogu ići u nedogled u slučaju da nekome odgovara dodatna eskalacija.

Norveška je zemlja koja se generalno drži podalje od geopolitike u "normalnim vremenima". Bogati su energetnima i fokusirani su na to, a ta bogatstva su i jedan od razloga zašto Norveška nema ambicije ulaziti u Europsku uniju pošto su izračunali da im se to ne bi isplatilo.

Ali Norveška jest NATO članica i to još od samog početka - jedna su od 12 zemalja koje su utemeljile NATO savez 1949. godine, druge utemeljiteljice su: Belgija, Kanada, Danska, Francuska, Island, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Portugal, Britanija i SAD.

U nekim mirnijim vremenima Norveška se vjerojatno ne bi ni obazirala na rastuće napetosti između Zapada i Rusije, držeći sebe za Sjever kojem je više u interesu samo promatrati aktualne događaje. No, izbijanjem energetske krize u Europi Norveška je neminovno postala jedan od najvažnijih aktera.

Ali norveške vlasti išle su i dalje. Premijer Jonas Gahr Stoere iz Laburističke stranke (lijevi centar) pokrenuo je slanje oružja (rakete, haubice, municija...) još u proljeće ove godine, a to također diže napetosti i predstavlja poprilično odstupanje od nekadašnjeg rezerviranog norveškog stava. Za očekivati je da će napetosti rasti, kao i broj uhićenih Rusa s dronovima, no ako se nešto dogodi spomenutim plinovodima bit će to jako velika eskalacija u slučaju koje bi NATO mogao posegnuti za Člankom 5 o kolektivnoj obrani.

Izvor:advance.hr