Na današnji dan 1964. godine: Jean-Paul Sartre odbio primiti Nobelovu nagradu za književnost
Jean-Paul Charles Aymard Sartre (1905. - 1980.) je bio francuski filozof, romanopisac, esejist, dramaturg, scenarist i kritičar. Sartreu je 1964. dodijeljena Nobelova nagrada za književnost, no odbio ju je primiti iz moralnih razloga.
Godine 1964., Sartre se povukao iz književnosti autobiografskim djelom u kojemu na duhovit i zajedljiv način opisuje prvih 6 godina svoga života, Riječi (Les mots). Knjiga je ironičan protivnapad na Marcela Prousta, čija je reputacija neočekivano zamračila onu Andréa Gidea (koji je Sartreovoj generaciji bio modelom angažovane književnosti). Književnost je, zaključio je Sartre, buržujska zamjena za pravu posvećenost u životu. Iste te godine Sartreu je dodijeljena Nobelova nagrada za književnost i to zbog "svog djela koje je, bogato idejama, ispunjeno duhom slobode i potragom za istinom, snažno uticalo na naše doba", no on ju je odbio izjavivši da je uvijek odbijao službena odlikovanja i da se ne želi pridruživati institucijama.
Iako je sada postao naširoko poznat (kao što je to burnih 1960-ih bio egzistencijalizam), Sartre je ostao jednostavan čovjek s malo imetka, aktivno posvećen idealima do kraja svog života, što je pokazao u studentskim revolucionarnim štrajkovima u Parizu tokom 1968., kada je uhapšen zbog građanske neposlušnosti. General De Gaulle se umiješao i pomilovao ga, izjavivši: "ne hapsite Voltairea."
Kada su ga 1975. pitali po čemu bi želio biti zapamćen, Sartre je rekao: "Želio bih da (ljudi) pamte 'Mučninu', (drame) 'Bez izlaza', 'Đavo i gospod Bog', zatim moja dva filozofska djela, posebno ono drugo, 'Kritiku dijalektičkog uma'. Pa moj esej o Genetu, 'Saint-Genet' … Kad bi se ta djela zapamtila, to bi stvarno bilo dostignuće, i ja ne bih tražio više. Kao čovjek, ako se zapamti jedan Jean-Paul Sartre, želio bih da ljudi zapamte milje ili istorijsku situaciju u kojoj sam živio … kako sam u njoj živio, u smislu težnji što sam ih u sebi pokušao sabrati."
Sartreovo se fizičko stanje pogoršalo, dijelom zbog nemilosrdnog ritma posla (zbog čega je koristio amfetamin) dok je pisao "Kritiku", kao i zadnji projekt svog života, opsežnu, analitičku biografiju Gustavea Flauberta, L'idiot de la familie (Porodični idiot); no oba djela, i "Kritika" i "Idiot", ostala su nedovršena. Jean-Paul Sartre preminuo je u Parizu 15. aprila 1980. u 75. godini života od edema pluća.
