Zar je već došlo do toga? Ruski vojni porazi upravo su stvorili generala Kadirova, a za sve umjerenije od njega uskoro neće biti mjesta, uključujući i Putinovog ministra obrane Šojgua

Zbog niza vojnih poraza ruske vojske na ukrajinskom bojištu sigurno će "padati glave", to je sad već potpuno jasno, no isto tako je jasno da Rusija ne može ukloniti svog vrhovnog šefa (iako se Ukrajina i Zapad nadaju da bi baš to mogao biti konačan ishod), a to znači da bi uskoro mogao otpasti netko s velike visine, netko uz sam bok ruskog predsjednika Vladimira Putina. Zadnjih dana se pak sve češće spominje jedno očekivano ime - ministar obrane Sergej Šojgu.

Bio bi to popriličan udarac čak i za Putina pošto ne tako davno se spekuliralo da bi upravo Šojgu jednog dana mogao naslijediti Putina. Nadalje, Putin i Šojgu su bliski, od svih ljudi iz uskog unutarnjeg kruga možda je upravo Šojgu bio godinama najbliži ruskom predsjedniku. Ali ovo je ratno stanje, a Šojgu je ministar obrane. Za očekivati je da će broj onih koji sad pozivaju na njegov odlazak naglo rasti.

Neki su u tim pozivima već i vrlo eksplicitni, primjerice Kiril Stremousov, zamjenik šefa regije Herson postavljen od strane Rusije. On je savjetovao ministru obrane Šojguu "da se ubije" zbog sramotnih poraza ruske vojske u Ukrajini.

Ovo je još neviđeno vrijeđanje samog vrha ruske vojske, no činjenica da se to događa pokazuje da već traje neka vrsta pobune, prije svega protiv aktualnog stanja i želi ga se hitno mijenjati kroz hitne promjene ključnog kadra. Putin se još uvijek ne spominje, ali jasno je da je žestoka kritika sad došla već skoro i do njega. Bit će zanimljivo vidjeti što će on učiniti po tom pitanju - hoće li smijeniti ministra obrane? Ako to učini pokušat će od njega učiniti žrtveno janje, iako je pitanje je li baš Šojgu najveći "krivac" za niz ruskih neuspjeha, ali to će također značiti da je Putin došao do situacije gdje mora ispunjavati odluke sve nezadovoljnijih dužnosnika.

Ukoliko pak odluči zadržati Šojgua onda pak ozbiljno riskira da će iduća oštra kritika biti usmjerena protiv njega, odnosno da će se njih dvojicu staviti "u isti koš", a to je onda već situacija u kojoj ozbiljnije dolazi do mogućnost čak i puča, ili pak frakcijske borbe.

Šojgu je na poziciji ministra obrane već deset godina, a u tom periodu on i Putin su se naročito zbližili te su redovno provodili i odmore zajedno u šumama i gorama ruske republike Tuva iz koje dolazi Sergej Šojgu. No, to su bila neka druga vremena, dok je Rusija tek gradila planove kako ojačati svoju poziciju u geopolitičkoj areni, a vojni angažmani bili su daleko od Rusije, u Siriji.

Sad je pak sva kritika usmjerena na Šojgua, naročito iz redova ruskih nacionalista koji njega i njegove generale optužuju za brojne propuste, lošu taktiku, ali i za gubitak informacijskog rata.

Zanimljivo je spomenuti da gotovo svi kritičari Sergeja Šojgua u isto vrijeme hvale čečenskog lidera Ramzana Kadirova koji je u neku ruku čista suprotnost Šojguu. Kadirov je godinama poznat kao radikalan i poprilično nekontrolirani akter, što on sam ne skriva. Ovih dana najavio je da će poslati trojicu svojih malodobnih sinova u rat.

Jučer je Putin imenovao Kadirova generalom. To nipošto nije slučajnost. Ovaj potez pokazuje da je Putinu vrlo jasno što se događa. Ovo je prvi potez, idući će vjerojatno biti otpuštanje Šojgua. No, to će samo nakratko smiriti sve nervoznije kritičare jer, jasno, oni ne žele samo kadrovske promjene već i promjenu situacije na terenu. Ipak, ako dođe do smjene u vrhu vojske od novog ministra očekivat će se još i veća ratna eskalacija.

Spomenuti Stremusov, koji je Šojguu preporučio da se ubije, pohvalio je Kadirova i rekao da osjeća da će Moskva uskoro riješiti probleme. "Slažem se s Ramzanom Kadirovim, koji je pokrenuo ovo pitanje. Bravo. Mislim da će u Moskvi to riješiti što je prije moguće. Sredit ćemo to. Posložit ćemo stvari i, vjerujte mi, sve će biti pod našom potpunom kontrolom", rekao je Stremusov.

Bez vrlo brze promjene na terenu može se očekivati da će Putin uskoro i zamijeniti Šojgua, ali što onda? Što ako se situacija na terenu ne okrene povoljno po Ruse? Onda će današnji kritičari Šojgua doći do zaključka (kojeg i danas možda već imaju, ali se još uvijek ustručavaju reći) da možda nije bio kriv ministar obrane već sam predsjednik.

Valja ovdje spomenuti nešto što su pojedini zapadni stručnjaci za rusku politiku isticali još prije više godina - Putin možda nije najveća prijetnja već ono što bi eventualno došlo nakon njega.

Upravo sad možemo već vidjeti da ovo zapravo i nije "Putinov rat", iako se u propagandne svrhe takvim često prikazuje. Putin zapovijeda jednom utjecajnom i dominantnom frakcijom koja je voljna možda ići i dalje od sukoba s Ukrajinom, koja vidi ovaj trenutak kao točku obračuna sa Zapadom. Iako bi to zvučalo kao prava hereza onima koji Putinu crtaju "brčiće", ali i nakon sveg viđenog i rečenog, Vladimir Putin bi još uvijek mogao biti predstavnik umjerene struje u okvirima garniture koja politički i ideološki upravlja Rusijom.

Jasno, on uvijek može tu činjenicu upotrijebiti za vlastitu adaptaciju i transformaciju, baš kao što je učinio i njegov "kolega" Volodimir Zelenski kad je prigrlio ideju vojnog rješenja za Donbas vidjevši da bi u suprotnom i sam mogao postati žrtva gnjevnih i radikalnih nacionalista .

Nemoguće je već sada reći koji oblik i koja imena bi imala frakcija pobune jer imena se tek dodaju. Do jučer je Stremusov bio tek poprilično nepoznati zamjenik ruskog šefa Hersona, regije koju ukrajinska vojska upravo, malo po malo, vraća pod svoju kontrolu. Danas je taj isti Stremusov "hrabri disident" koji poručuje - i osjeća da može - ministru obrane da se ubije.

Na samom početku tjedna pisali smo upravo o toj jednoj rastućoj hrabrosti kod kritičara koji, možda čak i nesvjesno, osjećaju da se poredak brzo mijenja i da danas smiju više nego jučer. Neki od njih možda čak i nisu oportunisti već misle da je to u neku ruku njihova dužnost, pogotovo ako vide nekog poput Šojgua kao faktor koji baca Rusiju na koljena.

Godinama građen imidž o ponovno snažnoj Rusiji jako je ugrožen svakim kilometrom ukrajinskog napretka. Jedan od stupova Rusije kao sile upravo se jako klima i možda u takvom kritičnom trenutku budu "pozvani" i najžešći akteri da naprave ono što najbolje znaju i da svojim pristupom spašavaju Rusiju od sramote i poraza.

To je opet jedan novi trenutak u evoluciji ovog rata. Trenutak u kojem pod svjetla vojnih reflektora ustaje general Kadirov? A tko bi drugi? No, bez obzira koliko Kadirov bio učinkovit u onome što radi, a zna se da je, to je i dalje Ramzan Kadirov - čovjek kojeg se do nedavno percipiralo kao neobuzdanog radikala (vrlo opravdano). Ako je Rusija sad došla u situaciju da Kadirov mora krenuti naprijed, a umjereni kadar mora otići, to znači da smo već jako duboko u priči koju se nagovještavalo godinama.

Izvor:Advance