Ona je američki "pilot na daljinu": Ubija ljude sa 13.000 km daljine i ovo je njena priča
Ana je pukovnik Američkog ratnog vazduhoplovstva i senzor operator letjelica sa daljinskim upravljanjem. U vazduhoplovnoj bazi Krič u Indijan Springsu (Nevada) zadužena je za misije dronova iznad Iraka i Avganistana.
Jedna od žena koja je američki "pilot na daljinu"
Te 2009. američki predsednik Obama poslao je vojne snage u ofanzivu na Avganistan, a Ana, koju kolege zovu “Sparkl” (Iskra) pripremala se za 24-časovnu smjenu tokom koje će locirati pobunjenika, gledati kako ga ubija projektil “Helfajer” i pratiti njegovu sahranu.
Uprkos velikoj pažnji koju privlače dronovi, muškarci i žene iza oružanog sistema 21. vijeka koji izaziva najveće podjele, uglavnom su skriveni od javnosti.
U toj ponoćnoj smjeni 2009. “Iskra” je “letjela” s Patrikom, bivšim pilotom bombardera B-1 koji je bacao bombe na Avganistan, ali pošto nije želio da bude odvojen šest mjeseci od porodice, 2009. se dobrovoljno prijavio da upravlja bespilotnom letelicom MQ-9 Riper. Na taj način je mogao da bude kod kuće, a da ipak učestvuje u vazduhoplovnim borbenim misijama.
Malo je oružja u američkom arsenalu koje je toliko neumoljivo kao flota letjelica sa daljinskim upravljanjem (remotely piloted aircraft -RPA), poznatih i kao dronovi.
Više od deset godina američke bespilotne letjelice nadleću Avganistan i Irak, obezbjeđujući kopnenim snagama pogled sa neba radi otkrivanja terorista i pobunjenika, a u većini slučajeva i oružanu snagu za njihovo uništavanje.
Iskra je voljela da leti sa “Spejdom”, kako su Patrika zvali drugovi, jer je bio opušten i davao joj sigurnost. Prije nego što se pridružila Američkom ratnom vazduhoplovstvu radila je u kockarnici u Lujzijani da bi finansirala studije. Počela je kao analitičar satelitskih snimaka, na kojima je tražila znakove neprijateljske vojne aktivnosti. Poslije toga je premještena u program za daljinsko upravljanje letelicima. Nadimak “Iskra” je dobila zato što je njen hendsfri uređaj bio ukrašen svjetlucavim kamenčićima.
“Koristim ga da oduzmem neprijatelju muškost u zagrobnom životu”, kaže ona. “Mnogi radikalni džihadisti vjeruju da neće dospjeti u raj ako ih ubije žena. S obzirom na to kako se odnose prema svojim ženama, sasvim je u redu da im stavljam so na živu ranu”, kaže ona.
“Kada pogodite kamion pun ljudi, ruke i noge se razlete na sve strane”, kaže “Iskra”. “Gledala sam tipa kako se poslije napada izvlači iz olupine bez donjeg dijela tijela. Umirao je polako. Morate to da gledate. Ne možete se baviti ovim poslom ako ste nježna žena u tradicionalnom smislu. Ovo su ljudi koji će imati košmare”, kaže ona.
Međutim, ono što najviše progoni operatore RPA nije samo ispaljivanje projektila, već ono što se događa nakon toga. Za razliku od pilota lovaca, piloti i senzori RPA često ostaju u okolini poslije napada da bi se uvjerili da je misija uspješno obavljena i prikupe dodatne informacije.
Iskra je vidjela obilje “vrućih tačaka” na zemlji, vjerovatno dijelova tijela. Cilj je bio mrtav, što nije uvijek slučaj. “To je samo mrtvo tijelo”, kaže Iskra. “Uradili smo ono što smo morali da uradimo. Mrtav je. Sada ćemo gledati njegovu sahranu.”