Analiza velikog ukrajinskog proboja u Harkovu: Jesu li se Rusi planski povukli? Zašto je odbrana bila tako slaba? I traje li u Moskvi obračun između frakcije koja želi zadržati ograničeni sukob i one koja je spremna za totalni rat?

U samo četiri dana Ukrajina je vratila teritorij kojeg je ruska vojska osvajala koja četiri mjeseca. Tijekom prošlog tjedna, naročito pred kraj, ukrajinska vojska oslobodila je oko 30-ak gradova i naselja, a ruska vojska povukla se prema istoku, piše Advance.hr.

Mnoga pitanja i dalje čekaju odgovor. Kako je moguće da je ukrajinska vojska, koja je bila mjesecima u defenzivi, mogla takvom brzinom osvojiti toliki teritorij u tako kratko vrijeme?

I dok ukrajinska tvrdi kako su ruske snage pobjegle u panici pred njihovom protuofenzivom, konkretne informacije i snimke s terena to ne sugeriraju. Da, ruska vojska definitivno se povukla i ostavila veliki teritorij, ali čini se da to ipak nije bilo panično povlačenje iza kojeg ostaje velika količina vojne opreme. Zapravo izvori sugeriraju kako se ruska vojska povukla poprilično organizirano, odnoseći sa sobom artiljeriju i oklopna vozila. Navodi se kako iz gradova Kupjansk i Izjum, koji su došli pod ukrajinsku kontrolu, samo jedna uska cesta vodi prema ruskoj granici. Unatoč tome nije došlo do začepa, a evakuacija je trajala danima, ne satima.

Nema sumnje da je ovo poprilično značajan poraz za ruske snage, no puno toga sugerira kako je ovdje riječ o namjernom i unaprijed isplaniranom povlačenju. Jasno, to ne umanjuje magnitudu poraza.

Je li moguće da je ruska vojska namjerno napustila položaje u regiji Harkov? Nikolaj Mitrohin, stručnjak za Rusiju s njemačkog sveučilišta u Bremenu, komentirao je situaciju u razgovoru za Al Jazeeru: "Rusko ministarstvo obrane donijelo je odluku - odluku koja je navodno došla sa samog vrha - da se u potpunosti povuku snage iz Harkova i da ih se rasporedi na pozicije u Donjecku i možda Lugansku".

To, dakako, podsjeća na nešto što smo već ranije vidjeli, a oko toga se slaže i Mitrohin. U travnju ove godine ruske snage su se naglo povukle iz sjevernih teritorija, uključujući i prostor oko Kijeva". Tada su iz Moskve poručili kako to čine iz "dobre volje", no ukrajinska strana nikad nije tako interpretirala situaciju te su rekli da su Rusi zapravo krivo iskalkulirali svoje planove te su trpili velike gubitke na sjeveru nakon čega se povlače na njima sigurnije prostore, na istok i jugoistok.

Ali i to povlačenje iz okolice Kijeva, baš kao i sada iz okolice Harkova, u neku ruku je čudno, neočekivano i naglo. Možda pak upućuje na neke poprilično strukturalne probleme unutar redova ruske vojske. Naime, ruski vojni analitičar Juij Fjodorov, ovako je opisao situaciju u tekstu za list Novaja gazeta: "Iz okolice Harkova bježale su snage koje su silom mobilizirane i poslane na front iz Luganska i Donjecka. Svi tamo su dobili lošu obuku, bez ikakvog vojnog iskustva, a često im nije bilo uopće ni jasno što se događa i zašto moraju riskirati svoje živote".

Postoje razne teorije. Prema jednoj Rusija je već izgubila na desetke tisuća vojnika pa sada na front šalje neobučene kriminalce, odnosno zatvorenike, kojima se obećava amnestija i plaća ako se budu borili. Olga Romanova iz udruge koja se bavi nadzorom ruskih zatvora, rekla je u petak kako je do sad angažirano između 7000 i 10 000 zatvorenika za ratovanje u Ukrajini, na ruskoj strani.

Bivši ruski plaćenik, Marat Gabidullin, koji je ratovao za notornu Wagner grupu u Siriji, rekao je kako ovaj poraz u Harkovu pokazuje velike probleme vojnog vrha. "Ovdje oko Harkova naši generali su konačno i nepovratno izgubili dodir sa stvarnošću. Ostaviti obranu takvim slabim jedinicima je bilo krajnje neprofesionalno", rekao je.

Kako smo već i jutros izvijestili, poraz kod Harkova rezultirao je i rijetkom eskalacijom kritika na račun državnog vrha. Čečenski lider Ramzan Kadirov poručio je da, ako se nešto ne promijeni, će osobno otići u Moskvu kako bi ruskom vodstvu objasnio kakva je situacija na terenu.

Danas tijekom dana stigle su vijesti kako su ruske snage namjerno gađale elektrane i električnu mrežu diljem Ukrajine što je izazvalo nestanak struje u pet regija. Navodi se kako je riječ o osvetničkim napadima za gubitak teritorija u Harkovu.

Dobro, i što zapravo imamo sada? Je li ovaj poraz razotkrio slabosti ruske vojske? Hoće li ukrajinska vojska krenuti dalje? I može li ova situacija ikako biti iskorištena u svrhu obnove diplomatskih pregovora?

Zadnja opcija, čini se, nipošto nije na stolu, a to je danas potrvdio i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekavši da nema nikakve volje pregovarati s Rusijom. Jasno, za Ukrajinu ovo je veliki uspjeh kojeg su čekali, a dolazi u ključnom trenutku kad se već počelo pričati o mogućem europskom kolebanju zbog straha od nadolazeće hladne zime. No, ovim udarcem Ukrajina je sad zapravo obnovila svoje zahtjeve za traženjem još znatnih količina zapadnog naoružanja, a vjerojatno će ih sad početi i dobivati u još većim količinama.

Postoje li veliki problemi u ruskoj vojsci? Gomilaju se dokazi koji ukazuju na to. Još na početku rata iluziju o ruskoj vojnoj nadmoći razbile su slike i snimke zapaljenih konvoja ruskih tenkova i oklopnih vozila. Počele su se pojavljivati informacije koje su sugerirale da se odluke donose ad hoc i da se zbog toga upada u velike probleme.

O situaciji u Harkovu još uvijek ne znamo dovoljno da bismo mogli sa sigurnošću reći što se dogodilo, ali teorija koja sugerira da su tamo raspoređene snage jednostavno bile preslabe za dobro organiziran ukrajinski protunapad, nekako najbolje odgovara stvarnosti.

Već neko vrijeme spominje se kako Rusija nastoji svoje ciljeve u Ukrajini ostvariti s ograničenim snagama. Sama činjenica da ovaj rat još uvijek nazivaju "specijalna vojna operacija", a ne ono što jest, rat, pokazuje nam da bi ruski vrh najviše volio realizirati ciljeve bez da se pretjerano, povrh trenutačnog, angažiraju.

To je činjenica. Jasno je da u Ukrajini ne sudjeluje cijela raspoloživa ruska vojska dok Ukrajina koristi sve što ima za obranu. Kako to? Zašto Rusija ne ide "do kraja"? Zašto što je to jako riskantno. I u Moskvi slute da je njihovim glavnim rivalima na Zapadu zapravo u interesu da se Rusija što više iscrpi i oslabi ratujući u Ukrajini. Ako dovoljno poklekne može postati laka meta u slučaju napada - ili pak napada kroz poticanje njene unutarnje dezintegracije (nešto čega se Moskva svakako poprilično pribojava).

Sasvim je moguće da će ruski vrh preformulirati svoje "ciljeve" u Ukrajini samo na obranu regija Donjeck i Lugansk. U tom slučaju to bi značilo da će jednostavno pustiti osvojene prostore u Zaporožju, Hersonu, Harkovu... kako bi učvrstili kontrolu u separatističkim regijama.

Ali u ovom trenutku čini se da nema konsenzusa oko toga što bi trebali biti ruski "ciljevi". Očito je da jedna frakcija vlasti navija za puno veći angažman, možda i opći rat. Druga pak želi zadržati rat u nekim manjim okvirima, da ne bi došlo do prevelikih udaraca po samu Rusiju, po njenu vojsku, ekonomiju...

Nemoguće je tvrditi sa sigurnošću, no ne bi iznenadilo da ruski predsjednik Vladimir Putin, a možda i njegov ministar obrane Sergej Šojgu, predstavljaju ovu drugu frakciju koja nije voljna pokrenuti znatno veći vojni angažman u Ukrajini.

Ali čak i da jest tako, možda uskoro više neće imati izbora. Što ako ukrajinska vojska počne oslobađati i regiju Lugansk? Tad više nema prostora za opravdanja, to bi bio scenarij u kojem se počinje nazirati ruski poraz u ratu. Imajući to u vidu čini se da ćemo ipak vidjeti veću vojnu eskalaciju i veći ruski vojni angažman, pod uvjetom da su u stanju to pokrenuti, a iako je ovo za njih bio definitivno najgori tjedan do sad, pretpostavka je da ipak jesu.