"Moj brat i njegova cura su se razlišli"

Moj brat i njegova cura su se razlišli. Imaju jedno dijete.

Živjeli su u našoj kući, s mojim roditeljima i sa mnom. Imamo veliku kuću i mogli smo ih smjestiti. Moj brat nije bio cvećka, ali ju je jako volio. Njegov je problem lijenost, trebao se više truditi. Primjerice, spremati, nekada oprati veš, izvesti ju u neki izlazak, itd. Ništa to nije radio.

Od same ljubavi se ne živi. Razumijem zašto ga je ostavila. Međutim, ono što ne podnosim je to što mi je vrijeđala obitelj. Svima priča kako je sretna od kada se riješila naše obitelji.

Priča ružno o mom bratu, a i ona....

sama ima 100 mana. On nikad ne priča loše o njoj. Zar nema barem malo dostojanstva... Pred raskid je došla sa svojim prijateljima i nekim likom koji je vrijeđao moju mamu. Sva sreća da tada nisam bio doma jer bi nastalo sr*nje. Ne znam, jednog dana planiram sve ispričati mom nećaku, pa nek se pravda.

Mislim da je to zaslužila. Vjerojatno je i sama svjesna koliko je pogriješila.