Nanometri globalnih sila: Nijedna zemlja svijeta nikad nije uspjela razviti potpuni domaći opskrbni lanac čipova, može li Kina biti prva?

Kada govorimo o ekonomiji velikih država obično imamo situaciju da nijedna zemlja nema "sve što joj treba", odnosno zato i postoji uvoz i izvoz. Čak i najveće i najnaprednije ekonomije svijeta uvelike su ovisne o uvozu što pak znači da moraju ovisiti o drugim zemljama. Kada su to pak zemlje s kojima imaju dobre odnose, onda tu nema previše ni problema ni straha (upravo to i jest jedan od razloga zašto se stvaraju savezi i multinacionalne organizacije). No, što kad morate ovisiti o nekome s kime nemate dobre odnose, odnosno nekome tko bi vam mogao uskratiti esencijalni resurs?

Ovih dana to je svakako situacija s kojom se suočava Europa koja je godinama ovisila o ruskom plinu, piše Advance.hr.

No, danas nećemo govoriti (ponovno) o plinu već idemo istočnije, prema Aziji. Što Kinu brine po pitanju uvoza? Čipovi. Iako Kina ubrzano radi na razvoju vlastitih čipova još uvijek je prisiljena ovisiti o uvozu i to izaziva popriličnu zabrinutost u Pekingu. Nije tu samo riječ o uvozu. Kina se pribojava same činjenice da je riječ o čipovima koji dolaze sa Zapada. Može li u njimi biti nešto sakriveno što bi sabotiralo Kinu i njenu brzorastuću digitalnu ekonomiju?

Kad govorimo o velikim silama paranoja je uvijek očekivana i potpuna. Naime, isto tako se i Washington boji kineske telekomunikacijske opreme te nastoje izbaciti istu tvrdeći kako može predstavljati prijetnju po nacionalnu sigurnost.

Kina zna da mora smanjiti svoju ovisnost o uvozu ključnih resursa kao što su čipovi i poluvodiči, i to je nešto u što se intenzivno ulaže, ali ostvariti takav cilj - postati globalnim liderom u industriji proizvodnje poluvodiča - nije nimalo lako.

Tri zemlje su trenutačno glavni proizvođači poluvodiča - Tajvan, Južna Koreja i SAD. Pritom je Tajvan najjači. Jasno, ovo nikako nije dobra situacija po Kinu. Nadalje, američke i japanske kompanije glavni su dobavljači specijalne opreme koja se koristi u tzv. "ljevaonicama", odnosno pogonima za proizvodnju poluvodiča.

Najveći i najnapredniji proizvođač poluvodiča je tajvanski TSMC (Taiwan Semiconductor Manufacturing Corporation) koji pak masovno proizvodi čipove za svoja dva najveća klijenta - američki Apple i kineski Huawei. Ako postoji jedna zemlja o kojoj Kina ne bi voljela ovisiti onda je to svakako Tajvan.

Kako to da je Tajvan toliko ispred Kine po pitanju poluvodiča? Kao prvo, počeli su puno ranije - TSMC djeluje još od 1987. godine. Kompaniju je direktno i izdašno financirala tajvanska Vlada, a imajući SAD kao ekonomskog saveznika itekako je pomoglo.

Ono što je kod čipova bitno je njihova veličina. Što je čip manji to se smatra i naprednijim. Kako trenutačno stvari stoje po tom pitanju?

Mnogi griješe misleći da Kina uopće ne proizvodi čipove te da ih samo uvozi. To nije točno. Kina je uložila velike novce u vlastitu proizvodnju te velikim koracima kreću naprijed.

U ovom trenutku Kina je u stanju sama proizvesti čipove od 28 nanometara (nm). Drugim riječima, Kina može proizvesti ovakve čipove potpuno sama, bez ikakve vanjske pomoći.

Što se tiče nekih većih čipova, primjerice 45 nm čipova koji se ugrađuju u automobile - Kina je već danas najveći proizvođač istih na cijelom svijetu.

Ali idemo dalje... što je s čipovima od 14 nm? I njih Kina može proizvesti, ali ne sama, mora nabavljati nužnu opremu iz Njemačke i Nizozemske. Dakle, na oko 14 nm postaje izazov. Prema pojedinim podacima Kina uvozi 72% 14 nm čipova te ostatak proizvodi sama.

Idemo još sofisticiranije - što je s čipovima od 7 nm i 5 nm? Njih Kina pak u potpunosti uvozi iz Tajvana i Južne Koreje.

Sad smo malo pojasnili te razine. Dakle, Kina je veliki proizvođač, vjerojatno treći na svijetu, ali nema još dovoljno razvijenu tehnologiju da bi mogla sama proizvoditi najnaprednije čipove kakvi se danas proizvode jedino u Južnoj Koreji i Tajvanu.

Vraćamo se na početak priče. SAD nema previše briga oko uvoza jer su i Tajvan i Južna Koreja američki saveznici. Zapravo jedina im je briga što ako u budućnosti Kina zauzme ove proizvodne pogone? Zato i SAD nastoji što brže i jače razviti svoje vlastite kapacitete.

Ali koji je ultimativni cilj? Razviti potpuni domaći opskrbni lanac. Što to točno znači? Litografija, obrada, kemijski prekursori, softver i hardver za dizajn, proizvodnja i - naravno - ljudski kapital i institucionalno znanje da se sve to spoji.

Pritom je bitno spomenuti da nitko, ni TSMC ni Samsung, ni Tajvan, Južna Koreja, Japan, Nizozemska i Amerika - nitko nema sve alate i sve resurse da bi imao "domaći opskrbni lanac".

No, neki smatraju da bi Kina, iako još uvijek kaska (ali jako brzo napreduje), mogla biti prva sila koja će imati potpuni domaći opskrbni lanac u stanju proizvoditi i najnaprednije čipove. Ako Kina to postigne, a mnogi smatraju da je to sad samo pitanje vremena, kao sila dobit će znatno na snazi.

Jednom je Japan bio svjetski lider u proizvodnji poluvodiča, ali izgubili su tu titulu (što je priča sama za sebe!) - Kina danas žuri i želi biti prva, što bi je učinilo još neovisnijom, ali u isto vrijeme postala bi još i veći trn u oku glavnom rivalu SAD-u koji smatra da Kina zapravo želi preuzeti od njih titulu najveće sile svijeta.