ANALIZA/Kako je ukrajinski rat uticao na Bliski istok: Izvoznici energije zarađuju, savezi se mijenjaju, krize hrane i inflacije podižu tenzije

U srijedu se navršava šest mjeseci otkako je Kremlj započeo invaziju na Ukrajinu. Dok Rusija bombarduje svog susjeda, ono što je postao najveći evropski rat od 1945. ima ogroman uticaj daleko na jugu, na Bliskom istoku.

Nestabilan region sa nizom postojećih problema, Bliski istok nije bio izuzetak od poremećaja izazvanih sukobom u Evropi, sa nestašicom hrane i inflacijom koja je izazvala strah od političkih nemira.

Ali na druge načine, neke od zemalja regiona su izuzetno napredovale dok borbe bjesne, dodajući stotine milijardi dolara u svoju kasu, piše CNN.

Evo četiri načina na koja je rat u Ukrajini uticao na Bliski istok u posljednjih šest mjeseci:

Izvoznici energije zarađuju

U ratu su cijene nafte porasle na čak 14-godišnji maksimum. To je rezultiralo velikom na globalnom nivou, ali za energetski bogate države Perzijskog zaljeva, to je dobra vijest koja dolazi nakon osmogodišnjeg ekonomskog pada uzrokovanog niskim cijenama nafte i pandemijom Covid-19.

Međunarodni monetarni fond predviđa da će bliskoistočne države izvoznice nafte ostvariti dodatnih 1,3 biliona dolara prihoda od nafte u naredne četiri godine, rekli su prošle sedmice za Financial Times.

Dodatni novac znači da će zaljevske države imati viškove u budžetu po prvi put od 2014. Očekuje se da će se ekonomski rast također značajno ubrzati. U prva četiri mjeseca ove godine, na primjer, saudijska ekonomija je porasla 9,9%, što je najveći rast u posljednjih deset godina. Nasuprot tome, američka ekonomija se smanjila za 1,5%.

Rat je također donio prilike za proizvođače gasa u regionu. Decenijama su evropske zemlje odlučivale da uvoze gas iz Rusije putem gasovoda umjesto da ga isporučuju iz dalekih zemalja morem. Ali kako se Evropa odvikava od ruskog gasa, traži potencijalne nove partnere od kojih bi kupovala. Katar je obećao polovinu svog ukupnog gasnog kapaciteta Evropi za četiri godine.

EU je također potpisala sporazume o plinu s Egiptom i Izraelom, oba potencijalna čvorišta prirodnog gasa u regionu. A tokom posjete Parizu ovog mjeseca, predsjednik UAE Sheikh Mohammed bin Zayed al-Nahyan potpisao je sporazum kojim se garantuje izvoz dizela UAE u Francusku.

Uspon za Saudijsku Arabiju, Erdogana...

Uprkos prvobitnim sukobima, američki predsjednik Joe Biden posjetio je Saudijsku Arabiju na značajnom putovanju prošlog mjeseca. Taj potez je viđen kao kapitulacija pred težinom kraljevstva u globalnoj ekonomiji u nadi da će proizvesti više nafte i ukrotiti globalnu inflaciju uoči američkih izbora u novembru.

Taj potez je uglavnom propao, jer se naftni kartel OPEC+ predvođen Saudijskom Arabijom odlučio za skroman porast proizvodnje nafte, što je jedan analitičar opisao kao "šamar u lice" za Bidena.

Rat je također omogućio turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu da se pozicionira kao nezamjenjiva figura u međunarodnom poretku. Suočen s domaćom ekonomijom koja tone i izborima sljedeće godine, on je vješto iskoristio geopolitičku poziciju svoje zemlje da izvuče ustupke Turskoj u inostranstvu odgađajući pristupanje nordijskih zemalja NATO-u. Erdogan je također održavao srdačne odnose s Rusijom, dok se javno suprotstavljao ratu, prodavao poželjne dronove Ukrajini i čak posredovao između zaraćenih strana.

Savezi se mijenjaju

Kako se trgovinski putevi mijenjaju s ratom, tako se mijenjaju i savezi.

Savjetnik predsjednika UAE Anwar Gargash rekao je u aprilu da je rat dokazao da međunarodni poredak više nije unipolaran sa Sjedinjenim Državama na njegovom čelu i doveo u pitanje nastavak nadmoći američkog dolara u globalnoj ekonomiji. Abu Dabi, rekao je, preispituje svoje saveze. "Hegemonija Zapada nad globalnim poretkom je u svojim posljednjim danima," dodao je. Ambasador nacije u SAD-u rekao je ranije ove godine da njeni odnosi s Washingtonom prolaze kroz "test stresa" nakon što su se UAE pridružili Indiji i Kini u suzdržavanju od rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a koju podržavaju SAD i kojom se osuđuje ruski rat u februaru.

Kako se ponovo procjenjuju odnosi sa Zapadom, čini se da veze s Kinom rastu. Ujedinjeni Arapski Emirati prošlog mjeseca su posjetu predsjedavajuće Predstavničkog doma Nancy Pelosi Tajvanu označili kao "provokativnu", naglašavajući svoju podršku politici jedne Kine. Saudijska Arabija je također reklamirala Kinu kao alternativu SAD-u, pojačavajući vojnu saradnju s Pekingom i razmatrajući prodaju nafte u juanima. Očekuje se da će kineski predsjednik Xi Jinping, koji nije putovao u inostranstvo otkako su stupila na snagu ograničenja Covid-19, ove godine obaviti značajno putovanje u kraljevstvo.

"Gdje je potencijal u svijetu danas?" Saudijski prestolonaslednik Mohamed bin Salman (MBS) rekao je za The Atlantic magazin u članku objavljenom u martu.

"U Saudijskoj Arabiji je. I ako to želite propustiti, vjerujem da će drugi ljudi na Istoku biti super sretni."

Krize hrane i inflacije podižu tenzije

Veliki dio svijeta osjetio je utjecaj prekida isporuke žitarica nakon invazije na Ukrajinu, ali Bliski istok je bio među najteže pogođenim.

Otprilike trećina svjetske pšenice dolazi iz Rusije i Ukrajine, a neke bliskoistočne države su se oslanjale na te dvije zemlje za više od polovine svog uvoza. Ratom razorena Libija i ekonomski razoreni Liban primili su težak udarac zbog poremećaja u izvozu žitarica, zajedno s Egiptom -- jednim od najvećih svjetskih uvoznika pšenice.

Ukrajinski izvoz žitarica nastavljen je krajem jula nakon dogovora između Kijeva i Moskve uz posredovanje UN-a, a globalne cijene hrane su se od tada stabilizovale, ali mnogi na Bliskom istoku još uvijek čekaju na zaustavljene isporuke.

Prvi brod koji je prevozio žito napustio je Ukrajinu 1. augusta i prvobitno je krenuo za Liban. Međutim, pošiljka je promijenila kurs nakon što su libanonski kupci odbili isporuku, pa je umjesto toga otplovila u Egipat, navodi Reuters.

Rastuća inflacija je također pogodila brojne nesigurne bliskoistočne ekonomije. Rastuće cijene roba u Iraku i Iranu natjerale su mnoge na ulice u znak protesta. A u Egiptu, gdje je prije samo jednu deceniju pobuna srušila bivši režim pod sloganom "hljeba, slobode i socijalne pravde", domaćinstva svih nivoa prihoda doživljavaju brzo opadanje potrošačke moći.