Koliko su kredibilna obećanja EU o proširenju za zemlje Zapadnog Balkana?

Objavljeno:30.06.2022 - 17:15
A A A Times Arial

Foto: N1

Rezultat sastanka u Briselu prošle sedmice i zaključci koje su čelnici EU usvojili po pitanju integracije Zapadnog Balkana su doveli do frustracije među stanovnicima zemalja te regije, a brojni analitičari se slažu da obećanja o budućem proširenju EU ne djeluju kredibilno.

Judy Dempsey iz nevladine organizacije Carnegie Europe u Briselu je postavila brojnim analitičarima pitanje koliko su kredibilna obećanja EU o budućnosti njenog proširenja?

Savez EU sa vladama, umjesto sa građanima Zapadnog Balkana”

Viši saradnik za berlinsku organizaciju Democratization Policy Council (DPC), Kurt Bassuener, je odgovorio da obećanja o proširenju u očima velikog broja građana regiona očigledno nisu kredibilna, te da oni koji imaju takvu mogućnost napuštaju zemlje regiona kako bi se preselili u zemlje Evropske unije kako bi imali “priliku i dostojanstvo”.

Ocijenio je da je za ovakvu situaciju u velikoj mjeri odgovoran “efektivni savez EU s vladama u regionu – umjesto s njenim građanima”, koji je uspostavljen kako bi se “umirile” the zemlje.

Ističe da ovakva situacija odgovara “ukorijenjenim elitama”, uključujući onome što naziva “mirovnim kartelom” u BiH.

Prema riječima ovog analitičara, odlazak ljudi iz zemalja Zapadnog Balkana upravo odgovara političkim elitama jer bi oni koji odlaze također mogli ugroziti njihovu dominaciju.

“To je katastrofa za ova društva, koja su na putu da postanu starački domovi i eksteritorijalni izbjeglički kampovi Evropske unije, kojima upravljaju oligarsi ili autokrate”, upozorio je on.

Međutim, Bassuener je ocijenio da to “nije svjesna strategija” već rezultat stvarnog stava i pristupa EU prema Zapadnom Balkanu koje se upravo ogleda u stavu francuskog predsjednika Emmanuela Macrona prema regionu.

“Da bi povratila kredibilitet kod ljudi Zapadnog Balkana, Unija mora preduzeti radikalnu filozofsku promjenu, te se obavezati da će podržavati svoje deklarirane vrijednosti i udružiti se s građanima kako bi osigurala da se one odražavaju u upravljanju”, naveo je, te dodao da je napad Rusije na Ukrajinu pružio priliku da se pristup EU konačno ponovo preispita.

“Ograničen apetit EU za proširenjem”

Prema riječima Dimitra Bečeva, docenta na univerzitetu Oxford, “obećanje EU o proširenju daleko je od kredibilnog”.

On je napomenuo da je EU posljedni put primila novu članicu prije skoro deset godina, 2013. godine, kada se pridružila Hrvatska.

“Što se tiče ostatka Zapadnog Balkana, ključne zemlje članice EU, posebno Francuska, ali ne samo ona, skeptične su po pitanju političke mudrosti proširenja”, rekao je Bečev.

On je naveo da se skeptici pitaju koliko još zemalja poput Mađarske ili Poljske sebi EU može priuštiti, te ocijenio da Bugarska “otmica politike proširenja” zbog dugogodišnjeg spora sa Sjevernom Makedonijom ne nagoviještava bolju situaciju ni u budućnosti.

Istakao je da se to isto se može reći i za “intervenciju Hrvatske u unutrašnju politiku BiH”.

“U samom regionu je preuzela generacija lidera koji, za razliku od uroda iz 1990-ih, znaju kako da razgovaraju o EU, a da se zapravo ne pridržavaju uslova Brisela da vlada bude transparentna i bez korupcije”, naveo je.

Također je naveo da postoji i pitanje Kosova “koje isključuje članstvo Srbije” osim u slučaju da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić odluči priznati suverinitet Kosova.

Međutim, po riječima Bečeva, Vučić “nema nikakav poticaj da to učini, jer su kapije EU u najboljem slučaju poluotvorene, a u najgorem čvrsto zatvorene”.

Bečev je ocijenio da bi se jedino kredibilno obećanje proširenja moglo odnositi na Crnu Goru, ali dodao da “ovo samo pokazuje koliko je ograničen apetit unije za proširenjem”.

“To ne bi trebalo obeshrabriti Ukrajinu i Moldaviju, koje su upravo dobile status kandidata. Biti susjed Rusije i/ili voditi rat za nacionalni opstanak čini veliku razliku. Proširenje se možda pretvorilo u šaradu, ali ako ste Ukrajinac, imate razloga da igrate tu igru”, podcrtao je.

“Invazija na Ukrajinu oživjela političku volju u EU za proširenje – samo ne za Zapadni Balkan”

Politička ekonomistica Allison Carragher je također izjavila da obećanja EU o budućem proširenju ne zvuče uvjerljivo za stanovnike zemalja Zapadnog Balkana, te navela kako su mediji izvještavali kako Ukrajina dobila “sve” a Zapadni Balkan “ništa”.

Ona se posebno osvrnula na BiH, navodeći da zemlja nije mnogo napredovala u reformama koje je odredila Evropska komisija.

Međutim, istakla je da je u poređenju s Ukrajinom nivo korupcije u BiH marginalno niži, te da je vladavina prava jača u BiH nego u Ukrajini.

“Revidirani kriterijumi proširenja 2020. godine imali su za cilj da proces pristupanja učine predvidljivijim, zasnovanim na zaslugama i politički vođenim. Odluka o Ukrajini ispunjava samo jedan od ova tri uslova.

Liderima ZAapadnog Balkana je godinama poručivano da nedostaje politička volja za proširenje. Poput ljubavnika koji se rastaju, EU bi potvrdila: “Nije zbog tebe, nego zbog mene.

” Ruska invazija na Ukrajinu oživjela je političku volju u EU za proširenje – samo ne za Zapadni Balkan. Kako da ne osjećaju kao da je EU samo čekala da se pojavi neko privlačniji?” navela je Carragher.

“Ljudi biraju da radije odu u EU nego da je čekaju kod kuće”

Alba Cela iz Albanskog instituta za međunarodne odnose je istakla da nakon zaključaka EU prošle sedmice “nama koji želimo da branimo ovaj put, proces evropskih integracija sa svim njegovim reformama i normalnim koracima, postaje tako teško drugima objašnjavati trenutnu dinamiku.”

“Ovo će podstaći još veću migraciju iz regiona zapadnog Balkana, jer ljudi biraju da radije odu u EU nego da je čekaju kod kuće”, upozorila je.

Istakla je da proširenje ne koče samo prepreke kao što je bugarski veto, već i čitav stav koji se protivi tome koji posebno dolazi iz Francuske.

“Svake dvije godine, otprilike, dolazi nova ideja iz Francuske, ali praktično sve što ona postiže je da se kupuje vrijeme: nova metodologija, “evropska politička zajednica”… Sigurna sam da će za dvije godine iskrsnuti još nešto novo”, izjavila je Cela.

Teške podjele unutar zemalja EU

Po riječima Daniela Smilova, vanrednog profesora političke teorije na Univerzitetu u Sofiji, problem EU nije toliko u tome što postoje podjele i razlike među njenim državama članicama, s obzirom na činjenicu da je EU oduvijek bila složena nadnacionalna struktura u kojoj suverene države igraju značajnu ulogu.

“Problem je sada što postoje teške podjele unutar država članica po ključnim pitanjima”, izjavio je on, te dodao da upravo situacija u vezi Sjeverne Makedonije to pokazuje.

“Takve unutrašnje podjele – bilo da se radi o ruskoj agresiji u Ukrajini, gasu/energetici ili proširenju – osnovni su uzroci nedostatka predvidljivosti u EU. I to nije samo tako u slučaju Bugarske, već i Francuske, Italije, donekle čak i Njemačke. Takve gorke društvene podjele ne pogađaju samo nadnacionalne institucije kao što je EU”, istakao je.

Pasivnost EU otvorila vrata za Rusiju i Kinu

Ivan Vejvoda, direktor projekta Evropske budućnosti i visoki saradnik Instituta za društvene nauke u Beču, objasnio je da se proces proširenja EU uvijek se odnosio na kredibilitet EU kao izrazitog političkog, mirovnog projekta.

“Može li EU zaista biti globalni igrač ako ne može integrirati oko 18 miliona ljudi u svom geografskom srcu, Zapadnom Balkanu, skoro dvadeset godina nakon samita EU u Solunu 2003.?” upitao je on.

“Ovo je zaista vrlo loš trenutak za kredibilitet proširenja i EU projekta. To je trajalo predugo i došlo je do umora i na strani unije i na strani kandidata”, istakao je.

Vejvoda je izjavio da je geopolitički i geostrateški cilj da Evropa bude cjelovita i slobodna napredovao tokom 2000-ih i doveo do članstva Rumunije i Bugarske 2007. godine “iako je bilo jasno da još nisu u potpunosti kvalifikovane”.

Zatim je došlo i do priširenja kada je primljena Hrvatska 2013. godine.

“Onda je došlo do zastoja. Pažnja je izgubljena. Fokus je prebačen na druge ogromne izazove, unutrašnje i eksterne, i prihvatanje “stabilitokratije” je utemeljeno.

Ovo je otvorilo vrata prvenstveno Rusiji i Kini da popune prazninu koja je ostala otvorena zbog neaktivnosti EU, kako geopolitičke tako i geoekonomske”, naveo je.

“EU zaboravila na političko obrazloženje za proširenje”

Za analitičara i saradnika DPC-a, Bodu Webera, poruke EU nisu kredibilne.

“U historijskom trenutku odbrane demokratske Evrope od autokratske, imperijalističke Rusije, EU je istovremeno pokazala zrelost – dajući status kandidata Ukrajini i Moldaviji – i dostigla novu najnižu tačku u svojoj politici proširenja” izjavio je on.

Naveo je da je ponovo odbijeno otvaranje pristupnih pregovora za Sjevernu Makedoniju i Albaniju uprkos tome što su zemlja prije nekoliko godina ispunile sve uslove za to. Također je napomenuo da nije odobrena vizna liberalizacija za Kosovo.

“Što je još gore, s obzirom da je bugarski parlament tokom samita glasao za inicijativu predsjednika Emmanuela Macrona, francusko predsjedništvo EU bi moglo proglasiti uspjeh u deblokadi pristupanja Sjeverne Makedonije, dok bi u isto vrijeme na kraju ubilo proširenje: inicijativa “kompromisa” legitimira zloupotrebu proširenja od strane Sofije da bi nametnula pojam nacionalnog identiteta susjednoj zemlji kandidata – baš kao što Putin pokušava da uradi u Ukrajini”, upozorio je Weber.

Weber je izjavio da, na površini, problem kredibiliteta EU je nejedinstvo, francuski predsjednik koji je istinski protivnik proširenja i neuspjeh u strateškom političkom korištenju snažnog alata za promicanje demokratije EU u njenoj okolini.

Međutim, naveo je da se ispod površine radi o uniji koja je “odavno zaboravila na političko obrazloženje proširenja”.