Manji od očeve šake: Rodio se sa samo 470 grama i odbio da umre

Rođen je 25. maja 2012. godine sa spojenim prstićima, zatvorenim očima, problemima sa plućima i krvarenjem na mozgu.

Odmah po rođenju Vuku su predviđali tragičan kraj.
Kada je došao na ovaj svijet, Vuk je bio veličine dlana. Tatinog.

Sa manje od pola kilograma bio je jedna od najmanjih beba rođenih u Srbiji. A nije trebalo da bude tako. 
 
 Do prijevremenog rođenja došlo je greškom ljekara, jer je doktorka koja je vodila moju trudnoću na posljednjem pregledu previdjela da sam otvorena tri prsta i da mi je plodova voda zamućena. U stvari, zapisala je sve u karton, ali je “zaboravila da mi kaže” - priča Aleksandra Grujičić, majka malog Vuka iz Beograda. 
 
Tako malo dijete pripada grupi ekstremno nezrele novorođenčadi i mali broj te djece preživi, kaže neonatolog dr Branislava Dedović Bjelajac, piše Blic.rs.
- Ljekari su Vuka od samog starta otpisali. Imao je previše problema u startu, znali smo mi to, ali ne možeš da govoriš roditeljima svakog dana da će ti dijete umreti, da će biti biljka i da nam je bolje da ga stavimo u neku ustanovu jer smo mladi. Čak i kada je prošlo nekoliko mjeseci i kada se vidjelo da se dijete bori, svi su bili negativni. Mi smo pored njega bili pozitivni, mazili smo ga, pričali mu, pjevali... Plakali smo samo zbog doktora - objašnjavaju Stojan i Aleksandra Grujičić.
 
Prvih godinu dana Vuk je živio u bolnici, a po izlasku iz bolničke sobe, zbog problema na plućima dugo je bio na kiseoniku. Od kako se skinuo sa kiseonika, počeo je da napreduje. Osjećaj ponosa tata Stojan izrazio je i tako što je svoj nalog na Twiteru nazvao “Vukov ponosni tata“. Vuk danas ima tri i po godine, cerebralnu paralizu, hidrocefalus, refluks i dioptriju minus 17. Ne jede i ne pije vodu sam. Da bi prohodao i progledao, potrebne su mu vježbe i operacija očiju u Rusiji. Da bi prohodao i progledao, potreban mu je novac. 

Mnogi ljekari neće ni da razgovaraju sa nama ako nemamo novac. Živimo od jedne plate, ali imamo milion pitanja za koja mnogi nemaju vremena ako nemamo novac. A da ga vidite, on je jako nasmijan dječak, pozitivan. Po tome je na tatu- priča mama Aleksandra.