Hafiz Omer Bušatlić za Novi.ba: Islamofobija je realnost koliko i rasizam ili nacionalizam, to su oštećenja savremene civilizacije

Hafiz Omer Bušatlić (37), rodom iz Zastinja, Gornji Vakuf. Medresu je završio u Travniku, a  diplomski i postdiplomski studij islamskih nauka u Velikoj Britaniji. Trenutno imam džamije Cvijet Srebrenice u Klagenfurtu/Austriji, kao i učitelj vjeronauke u osnovnim školama također u Klagenfurtu. Sa suprugom Aidom ima kćerku Sumejju (5 godina) i sina Davuda (3 godine).

S hafizom Bušatlićem razgovarali smo o ramazanu u Klagenfurtu i aktivnostima njegovog džemata, kao i njegovom putu da postane hafiz.

Razgovarao: Mirza Hadžijusufović

Poštovani hafize, za sami početak recite nam kako je došlo do toga da počnete učiti hifz i koliko je potrebno odricanja na tom putu?

Hafiz Bušatlić: Prve stranice Kur'ana sam naučio još u osnovnoj školi pred mjesnim imamom Bajrom ef. Bušatlićem, veći dio džuza Amme. U medresi sam na preporuku profesora Kiraeta Fadila Bektaša počeo s učenjem kompletnog Kur'ana. Prof. Bektaš je mene i druge učenike motivisao na razne načine da učimo Kur'an napamet i ta motivacija me je uglavnom 'nosila' kroz cijeli period učenja. Proces učenja kompletnog Kur'ana podrazumijeva potpuno odricanje od slobodnog vremena. Uglavnom su cijeli dani posvećeni tom procesu i prolaze u znaku učenja, ili pripremanja za učenje Kur'ana. 

Kome dugujete najveću zahvalnost za samu uputu u vjeru, te za sticanje titule hafiz Kur'ana?

Hafiz Bušatlić: Moja prva ljubav prema islamu je vezana za moju majku Subhiju koja je od mojih najranijih sjećanja isčitavala Rijadussalihin pred spavanje. Ta knjiga je bila 'potrošena', a mnoge stranice pocijepane jer je vjerovatno desetine puta bila pročitana. Ipak, za učenje Kur'ana napamet sva zahvalnost je samo prema prof. Fadilu Bektašu koji je mnogo energije i vremena uložio da ustrajem u učenju kompletnog Kurana napamet do kraja. 

Šta je po Vama presudno za nekog ko želi postati hafiz i šta biste poručili mladim ljudima i onima koji se žele družiti s Allhovom Knjigom?

Hafiz Bušatlić: Presudna je vlastita odlučnost da se ide tim putem, odlučnost da taj put nije nešta što se samo pokuša i proba. Ko na taj put krene s ciljem da nema nazad i da nema odustajanja taj će stići do kraja. Put hifza ne smije imati sumnje I dvoumljenja. 

Recite nam kako protiče ramazan u Vašem džematu i kakve imate ramazanske aktivnosti?

Hafiz Bušatlić: Kod nas u Klagenfurtu, u džamiji Cvijet Srebrenice ramazan protiče u radosti da smo uselili u tek izgrađenu džamiju. Ambijent je mnogo lijep, atmosfera ramazanska, posjeta je ogromna i u najkraćem uživamo u pokornosti svome Gospodaru kroz sve ramazanske ibadete i čari. 

Nedavno ste objavili zanimljiv status koji glasi: Može li insan biti mlad i pametan u isto vrijeme?

Hafiz Bušatlić: Po mom shvatanju omladina danas je kao i omladina prije 1.000 godina, traže sebe u svome vremenu. Rijetki omladinci svoju mladost shvataju ozbiljno i odgovorno. Tako je uglavnom uvijek bilo. Ipak, mi se trudimo da omladini ukažemo na štetnost poroka, da im ukažemo na blagodati vjere i na koristi morala. Omladina je dobra uzimajući u obzir da su njihovi stariji članovi ne baš toliko vjerni i lojalni svojoj domovini, narodu ili vjeri 

Islamofobija dobija nažalost sve više na zamahu u svijetu. Da li ste imali sličnih izazova, i kako odgovoriti na taj problem?

Hafiz Bušatlić: Islamofobija je realnost koliko i rasizam, ili nacionalizam. To su oštećenja savremene civilizacije. Ja lično zaista nemam probleme s islamofobijom, ali sam svjestan da tamnoputi muslimani ili žene s hidžabom ponekad žive pod pritiskom. Svaki oblik diskriminacije treba principijelno osuditi i odbaciti. 

Vaša ramazanska poruka našim čitaocima.

Hafiz Bušatlić: Budimo smireni dok postimo, neka se na našim licima osjeti smirenost i ramazanska samodisciplina. Pratimo rad svoga džemata, klanjajmo za svojim imamom, i pomozimo svako dobro djelo koje možemo pomoći.