Totem prijateljstva
Prijateljstvo je jedan od omiljenih totema u ljudskoj glavi.
Svi imaju prijatelje i na listi prijatelja, spisak se uvijek čini previše kratkim. Žedni smo novih poznanstava i prijateljstava i osjećamo se prazno i usamljeno onda kada nismo u stanju ostvariti trajne socijalne veze.
Djeluje nam apsurdna ona izreka: "Sačuvaj me Bože od prijatelja, a od neprijatelja ću se i sam sačuvati". To dolazi od čvrstog ubjeđenja da je prijateljstvo neprolazna vrijednost koju ništa ne može poništiti. Na žalost u Univerzumu sve je relativno pa se to odnosi i na prijateljske odnose. Budite osviješteni-prijateljstva su podložna eroziji. Rijetki su, maltene nepostojeći, ljudi koji nisu doživjeli razočarenje u neku od svojih prijateljskih veza. Kada se jednom dogodi, ovakvo iskustvo izaziva veliku sumnju u lične stavove i dovodi do preispitivanja odnosa prema ljudima kojima pružamo ljubav i povjerenje. Jer, to i jeste sve o čemu se tu radi, zar ne?
Razočarenja
Šta mi je to promaklo? Razočarenja u prijateljski odnos rječito govore da su razlozi za to bili prisutni na samom startu veze. Mi ih nismo vidjeli, jer smo u vezu investirali svoja očekivanja i predubjeđenja koja ne odgovaraju realnom stanju stvari. Unaprijed vjerujemo kako je naš drug/drugarica spreman izvaditi srce iz grudi kako bi nas spasio nevolja. Potpuno legitimnim nam se čine naša bajkovita očekivanja od prijatelja, vrlo često do te mjere da ćemo prijateljske žrtve našeg interesa podvesti pod nešto nužno.
Kada nas stvarnost demantuje i naša ubjeđenja dožive oseku budemo zbunjeni ili ogorčeni. Zar je to prijateljstvo? Sama ta riječ sugeriše šta to očekujemo od prijateljskih veza - osjećaj prijatnosti. Ali kako očekivati od drugih da nam stalno priređuju ugodnosti i zadovoljstva kada takvo što nismo u stanju ni sami sebi u svakom trenutku prirediti? Može li čovjek imati prijatelja (ovakvog sa magičnim karakteristikama), ako sam sebi nije u stanju biti prijatelj? Budite fer.
Prijateljstvo ili trgovina?
Upadanje u prijateljske odnose koji obavezuju i u kojima postoji stalna zabrinutost kako ih sačuvati je mučenje, a ne stvaranje prijatnosti. Zašto forsirati takve odnose po svaku cijenu?
Iskreno i jedino pravo prijateljstvo je bazirano na uzajamnoj i neiskalkulisanoj ljubavi, ali i na slobodi! U praksi to bi bilo prijateljstvo koje ne tretira pomoć kao trgovinu i ne traži odgovarajući reciprocitet za svaku učinjenu uslugu. Ako odeš na pijacu i za izvjesnu količinu povrća prodavcu daš određenu sumu novca to je poštena razmjena, ali nije razmjena prijateljstva.
Ukoliko trgovački odnos budete smatrali prijateljstvom, ono će kulminirati do tačke dok se razmjena ne okonča i nakon toga tražite drugog interesdžiju. Uslovno prijateljstvo nije prijateljski odnos bez obzira kako suptilne forme zaodjevao. Baza ovakvog 'prijateljstva' je ucjena.
Ako se vaš prijatelj ljuti na vas što svaki put ne izlazite u susret njegovim očekivanjima (makar ona bila i mala) to je pouzdan znak da ljutnju koristi kao ucjenu. Ljutnja potom u vama stvara osjećaj krivice i strah od ostavljanja. A biti sam – pa to je strašno! Svaki lovac na trgovinsko prijateljstvo to zna dok ucjenjuje svoju žrtvu.
Prijatelj ne povlađuje
Tapšanje po ramenu ili svakodnevno povlađivanje vašoj sujeti, kako ste lijepi pametni, mogu vam samo nanijeti nepovratnu štetu. Pravi prijatelj ne treba biti prepreka u izgradnji zdravog smisla za realnost i sazrijevanje. Tuđe riječi, postupci i gestovi mogu vas uspavati, učiniti neopreznim i ubiti osjećaj za ličnu odgovornost. Probudite se na vrijeme dok nije isuviše kasno.
Stoga cijenite prijatelje koji vam oponiraju - to nije pitanje takmičenja već iskrene prijateljske namjere. A mi obično baš suprotno postupamo prema neistomišljenicima. I ako im ništa ne govorimo u mislima ih tjeramo što dalje od nas (daleko ti lijepa kuća). Ne mora vaš oponent uvijek biti u pravu. Ali činjenica da vas pogađaju njegove riječi govori da se intimno slažete sa njim, iako to ne priznajete. Razmislite o ovome kada vas naredni put neko bude vadio iz uobrazilje vašeg uma.
I u dobru i u zlu
Kada zajedno sa nekim doživljavate zgode i nezgode, pravite projekte, dijelite probleme i sretne trenutke, nakon takvog putovanja više ništa ne može biti kao prije. Kada su obje strane svjesne šta je to što kvari odnos dolazi do novog kvaliteta u oba smjera. Ivo Andrić negdje reče: "Zajedničko proživljavanje sreće i nesreće, upravo to čini pravo prijateljstvo." Takvo prijateljstvo je bazirano na svijesti, da je onaj drugi jednako vrijedno biće kao što sam i ja. Kroz sreću i nesreću mi se budimo za osećaj da je 'Ja' samo polovina osjećaja 'Mi'.
Čuvajte svoje prijatelje.