OPAKA BOLEST GA POKOSILA, IMAO JE SAMO 30 GODINA: Dan prije smrti Neša Leptir je napisao POTRESNU PORUKU
Priča o Neši Leptiru je jedna od najljepših i najtužnijih priča domaće scene.
Nenad Radulović bio je vođa grupe Poslednja igra leptira, sjajan umjetnik, muzičar, zabavljač, ali prije svega čovjek nevjerovatnog duha i harizme koji je svakom znao da izmami osmijeh, ali i koji je razumio tugu bolje od mnogih. Stvorio je vječne hitove kao što su "Nataša", "Vrati se", "Srce od meda", "Umiru jeleni", "Grudi Balkanske"... Koji nas i danas voze emocijama. Bio je dio Indeksovog radio pozorišta i mnoge njegove fore i danas bi nas nasmijale do suza. Postao je dobri duh Beograda osamdesetih. A onda se iznenada razbolio. Karcinom.
Neša Leptir preminuo je 12. februara 1990. Imao je 30 godina.
Kažu da je, samo dvadesetak minuta prije nego što će zauvijek zatvoriti oči, na pitanje: "Kako se osjećaš?", s osmijehom odgovorio: "Pa, ne mogu baš da igram fudbal." I to ističu kao dokaz da ga prepoznatljiva vedrina i smisao za humor nisu napuštali do posljednjeg dana.
Prepričava se i kako je pred samu operaciju tumora na mozgu, pravio šou na VMA, pjevao i glumatao, a kad je anestezija počela da djeluje, obratio se osoblju imitirajući Slobodana Miloševića: A sad, svi na svoje radne zadatke! I legao.
Da, Neša Leptir se sa svojom tragedijom nosio na poseban način, ne dopuštajući ni sebi ni drugima da skliznu u patetiku.
Međutim, to ne znači da sam nije razmišljao o mraku. Navodno je dan pred smrt na poleđini ljekarskog recepta ispisao svoju posljednju poruku.
"Vrijeme sada stoji, pa o vječnom mraku ne razmišljam. A, kad dođe vrijeme za putovanje, kupiću karte za dobra mjesta".
To je bila tajna koju je na samrtničkoj postelji čuvao iza osmijeha.
- Vidio sam ga kako odlazi, u ćošku sobe na Vojnomedicinskoj akademiji. Jasno sam gledao kako kreće na put, iz ugla one bolničke sobe. Baš tada je, sa krošnji drveća koje je stajalo pod prozorom poletjelo jato ptica. Tu sliku pamtim kao da se sada ponovo odigrava pred mojim očima. Ja ne znam šta je "tamo", poslije. Ali znam da on zna... Moj brat je uvijek imao dve vizije: sanjao je plavi bicikl i vjetar u leđa. I danas znam da vozi nebeski plavi bicikl, i da mu duva u leđa baš taj, isti, nebeski vjetar - rekao je Nešin brat Željko u razgovoru za Novosti.
(Stil)