Priča: Nana i dedo

Sjede nana i dedo pod rascvalom trešnjom i piju kafu. Kaže dedo:

- Sjećaš li se, sijeda moja, kad smo se istom uzeli, 'vako smo sjedili pod izbeharalom trešnjom i kahvenisali. Bože dragi, koja je to ljepota bila.

Nana veli:

 - Nije ono bila trešnja neg' višnja.

- Ma kakva višnja, Bog te ne ubio. Baš k'o da je sad gledam, bila trešnja.

- Valahi je bila višnja.

I tako, riječ po riječ, posvađaju se oni na mrtvo ime. Nana sva bijesna ode u kuću. Sjela na sećiju pa se zamislila.

- Allahu dragi, ja jesam i ja mahnita. Čitav me život pazio, dobar čo'ek, dobar otac, dobar domaćin, boljeg nisam mogla ni poželjet', a ja se svezala višnja pa višnja. Haj', nek' mu bude trešnja.

Dedo zapalio, pa se misli..

NASTAVAK NA NAREDNOJ STRNICI --->