Igra dobrog i lošeg policajca ili kojim potezima stranci šalju lošu poruku BiH

Milorad Dodik pravi probleme u Bosni i Hercegovini i direktan je faktor nestabilnosti. Aleksandar Vučić s druge strane igra, barem u javnim nastupima, ulogu nešto boljeg policajca, koji poziva na razgovore i dogovore. U tom političkom trileru BiH mora pronaći sebe pritisnuta unutrašnjim haosom, pod teretom odgovornosti i nesigurnim međunarodnim porukama.

Ako želite obaviti dobar posao, obavite ga sami. To bi u najkraćem bila poruka koju stranci šalju domaćim političarima u BiH. Ne direktno tim riječima, ali suštinski već 15 godina slušamo priču kako institucije države trebaju raditi posao. I tu nastaje problem.

Državne institucije trebaju, ali ne mogu raditi svoj posao ako neko ko je dio tih institucija (čitaj Dodik i SNSD) blokira, negira i donosi zakone u jednom dijelu BiH (entitetu), koji poništavaju državni zakon. Zar usvajanje i objavljivanje zakona kojim se odbacuje primjena državnog zakona o zabrani negiranja genocida na teritoriji Republike Srpske nije direktan udar na državu? Zar pokretanje procedure za osnivanje entitetske agencije za lijekove nije udar na državu? Zar crvene linije nisu odavno pređene?

I onda Milorad Dodik ode na savjetovanje u Beograd te na press konferenciji naglasi kako mu smeta što je Ustavni sud BiH donio odluku kojom su poljoprivredno zemljište i šume ustvari državno vlasništvo. Zaobiđe priču da će zabraniti rad SIPA-i i OSA-i, ali i drugim državnim institucijama na teritoriji RS-a. Poruči kako on želi razgovarati, ali tamo neka druga strana (čitaj sve probosanske partije) to ne želi. Takve Dodikove poruke bivaju protumačene kao "spuštanje lopte".

Paralelno s takvim porukama iz Beograda Dodik dobija pozive Angeline Eichorst, direktorice ureda za Zapadni Balkan, Tursku i Ujedinjeno Kraljevstvo u službi za vanjske poslove EU. Drugim riječima Eichorst je uz američkog izaslanika Matthewa Palmera ključna osoba za posredovanje u pregovorima za izmjene Izbornog zakona.

Dakle, Dodik je uprkos, ne samo retoričkim već i konkretnim potezima kojima podriva državu i svoje riječi sprovodi na terenu i dalje politički igrač koji je u istoj ravni sa onima koji poštuju državu i državne institucije. Dodikov nikad direktniji udar na državu se evidentno tumački kao politički nestašluk koji će proći. A praksa kaže da lider SNSD-a vrlo svjesno testira sve opcije i mogućnosti, dok iz međunarodne zajednice dobijamo poruke kako treba razgovarati te kako je začuđujuće da građani ne pričaju o ekonomskom razvoju već pričaju o mogućim sukobima.

Upravo su građani ti koji su zbunjeni i razapeti u političkim igrama toplo-hladno. Dok jedni sanjaju utopiju, drugi se ponašaju kao lokalni šerifi i donose svoje lokalne zakone koji negiraju državu. A međunarodna zajednica ponavlja mantre o tome kako je integritet i suverenitet BiH neupitan. I kada Aleksandar Vučić to ponovi, onda dobije titulu faktora stabilnosti.

Razgovarati i rješavati probleme neminovno treba, ali u tom dijalogu pred međunarodnom zajednicom iste startne pozicije ne smiju imati oni koji su dobri đaci i koji igraju po pravilima i politički delikventi kojima će se nakon dvije pomirljive i prihvatljive rečenice progledati kroz prste za sva nedjela koja je počinio. I kako onda građani da posmatraju međunarodnu zajednicu nego da se ovim prostorom bave površno, dok je ovdje uvriježeno mišljenje da smo nekome najvažniji, prioritet.

I ako išta treba naučiti iz američkog iskustva to je da državu čine institucije, a kada one zakažu onda nastaju problemi, a kada prorade, onda nije ni važno ko je na vlasti.

Izvor:Klix