Snimanje serije "Bolji život": Otkrijte šta se dešavalo iza scene posljednje velike serije u SFRJ (VIDEO)

Prisustvovali smo snimanju jedne epizode, 22. po redu, serije “Bolji život” i uvjerili se da je to mukotrpan posao. Gledaoci ne mogu ni da zamisle da se, na primjer, ono što gledamo 34 minuta, snima puna dva dana! Ali uvijek se nađe neko ko će da nasmije i razgali ekipu, tako da snimanje “brzo” prođe. Ovoga puta ekipu su zasmijavali Čkalja i Marko Nikolić. 

Zidovi sivi, mjestimično potamneli od vlage. Namještaj sirotinjski, otrcano kanabe, rasklimatani sto, stari šporet na drva, pocjepana ponjava na podu. Kroz razbijena okna malog prozora sigurno ni sunčani zraci nemaju volje da uđu. Sredovječni muškarac, okrenut leđima, posluje oko šporeta (štednjak je suviše lijepa riječ za tu šklopociju) i mješa u loncu nešto što se puši. Usput, iako se sve oko njega raspada, pjevuši: “A ja sam crno vino pio, sa drugom sretan bio, a ti, a ti, a ti (i to “a ti” ponavlja jedno deset puta), ti si me čekala.” A to nije niko drugi nego drug Branković, onaj nesrećnik i beskućnik iz serije “Bolji život”, koga je tako lijepo (i smješno) oživio Miodrag Petrović Čkalja. 

Ta sobica, koju mi na malim ekranima vidimo i zamišljamo da se zaista nalazi negde na smetlištu, “sklepana” je u studiju 9, u zgradi Televizije Beograd, u Košutnjaku. 

Velika hala je pregrađena šper pločama na sobice ­na stan Popadića, Jatagančevu kancelariju, Kokin stan… Na žalost, nismo vidjeli nameštene prostorije u kojima poznati junaci žive i rade, jer se dekor pravi svaki put iznova. Televizijski poslenici kažu, nema para da dekor stalno stoji. Jer, Jatagančev pisaći sto nije samo njegov, iako je on veliki direktor. Koriste ga i njegova sekretarica, i Koka, i Dragiša Popadić, i ko zna ko još. Našlo se tu, dakle, i Brankovićevo ubogo utočište. Na desetine reflektora vise sa tavanice.Toga dana snimala se scena u kojoj Dara (Gorica Popović) dolazi iznenada kod Brankovića i donosi djeci kolače, banane, igračke. 

Reditelj Aca Đordević naređuje: 

“Bilo bi dobro da skinemo vrata, da bi kamera mogla da uhvati šporet i Čkalju kako miješa poparu…­” 

“Ne!” cikne Gorica. “Dara treba da uđe kod Brankovića kroz vrata.”

“Dobro”, pristaje reditelj, za koga kažu da je toga dana bio veoma dobre volje, ali da ponekad umije da “pobjesni” i onda teško svim saradnicima. 

Poslije dva dana, snimanje počinje pozivom drugog reditelja, Miše Vukobratovića:

Četvorka na izlaz, tišina! Dvojka drži dvoplan, režemo na dvojku, krupnu Ceca i Boba, hajde, sad se odlijepi od Cece, rez, ulazi Dragiša, četvorka neka sada prihvati krupno Bjelu (Dragan Bjelogrlić). 

Za neupućene ove riječi su prava matematika, ali cijela ekipa dobro razumije reditelja. U jednoj drugoj, sad već namještenoj pregradi, okupio se dio porodice Popadić, mama Ema (Svetlana Bojković), tata Dragiša (Marko Nikolić) i najmlađi sin Boba, (Dragan Bjelogrlić) koji je prethodnog dana uspio da potroši 450 miliona od dobijenog nasljedstva od 2,5 milijarde. Naravno ­ mama i tata su šokirani.

Kad Giga sazna koliko je para potrošio, i njega zaboli glava i počinje i on da guta aspirin. Pošto se scena više puta ponavlja, Boba i on se nagutaju tableta. 

U pauzi, iza kamera, Marko kaže svom mladom kolegi Draganu Bjelogrliću:

“Bjela, idemo posle na ispiranje stomaka.” 

“Zašto?”, uplašeno pita već ionako nervozni Bjela, kako ga svi zovu.

“Pa, vidiš koliko smo aspirina popili?” 

“Nemoj da ga plašiš!”, interveniše jedan od najbližih kamermana 

Nakon ponovo odigrane scene, Marko izlazi i kaže: 

“Setio sam se, sada sam ispljunuo aspirin, neću više da ih gutam.” 

U jednoj sceni sin Boba kaže mami i tati: "Nema smisla što se tako svađate, kao pas i mačka." 

I dok Bjela iza kamera šeta i preslišava se poluglasno, prilazi mu Marko i kaže: 

Pazi, reći ćeš “Nemojte da se svađate, kao mas i pačka, a možeš da kažeš i kao pač i maska”. 

“Nemoj da ga zaluđuješ!”,  opet interveniše kamerman, ali Marko je raspoložen, vidi se da mu uloga ide od ruke. Tekst je dobro naučio, svaki pokret je proučio i kad je iza kamera, onda sa članovima ekipe priča o pecanju. Požalio se da za vikend neće moći u ribu, jer mu dolazi tazbina na ručak, a i mora da se snima. 

Kad Bjela izađe iz kadra, Marko mu kaže: "Bio si, bio si … i svi očekuju da kaže sjajan, a on umjesto toga … Bio si na ivici očaja." 

Svi se smiju, pa i Bjela. Marko unosi živost, jer nije nimalo lako snimati na temperaturi od 31 stepen, koliko je u studiju zbog upaljenih reflektora. Ženski moler, kako zovu šminkerku, malo, malo pa dolazi da se pobrine o Cecinom nosu, to jest, da ga malo napuderiše. A Ceca se ne pomjera sa stolice, rješila je da ne napravi pauzu sve dok scena ne bude snimljena. Strpljivo se uigravaju puna četiri sata, četiri sata za scenu koja traje tri-­četiri minuta. 

Bjela uči kako se vezuje kravata, jer je do sada nije nikad nosio, a Marko za to vrijeme muzicira na klaviru (tako otkrivamo još jedan Markov “talenat”). Najzad, poslije nekoliko puta snimljene scene, svi se okupljaju oko monitora. Zadovoljni su. Svetlana Bojković izleće iz studija, jer je te večeri čeka predstava u pozorištu. Bjela odlazi da skine odjelo koje mu ne leži, a Marko u šminkernicu da skine brkove. Prosjede zaliske ostavlja, jer su obojeni nekom farbom za drvo, kaže, opraće kosu kod kuće.

Pogledajte i dokumentarac o snimanju serije koji je nastao 1991. godine

Izvor: yugopapir.com