"Ti si tuđa kuća"

"Ti si žensko, ti si tuđa kuća", kad se sjetim tih riječi mojih roditelja i dan danas me zaboli u grudima.

Boljelo me je mnogo svaki put kad sam vidjela tu veću privrženost sinu, njemu ništa nije smjelo da fali, on se čuvao pod staklenim zvonom.

A ja.... ja sam bila tuđa kuća.Udala sam se i otišla što sam dalje mogla.

U tuđoj zemlji, sa po dva kofera u ruci smo muž i ja počeli od nule, sami i bez ičije pomoći.

Bilo je teško, ali vremenom smo uspjeli i stali smo na noge. Svidio nam se život koji smo imali tamo negdje, odlučimo da se tu skućimo zauvijek i kupimo našu kuću.Tog dana kad smo potpisala kupoprodajni ugovor i uzeli ključeve istog momenta smo otišli u naš novi dom.

Kad smo ušli muž mi je pružio ključeve i rekao:

NASTAVAK NA NAREDNOJ STRANICI ---->