Najtužnija priča ikada, probajte ne zaplakati!

Ovih dana internetom kruži jako emotivna priča odnosno pismo u kojem se pas obraća svom gazdi, svom najboljem prijatelju. Probajte ne zaplakati!

Pas mu se zahvaljuje na dom i ljubav koju mu je pružio i savjetuje ga da njeguje dobrotu u sebi.

Tekst prenosimo u cjelosti:

"Čovječe moj, vidim da plačeš jer je došlo vrijeme mog odlaska. Nemoj, molim te. Hoću da ti objasnim nekoliko stvari. Ti si tužan, jer me nema, a ja sam presrećan, jer sam te sreo. Koliko ovakvih kao ja umire dnevno, a da ne upoznaju nekog posebnog?

Životinje često požive dugo samo zahvaljujući sreći! Samo mi odbačeni znamo šta je hladnoća, žeđ, opasnost, glad. Moramo da se pobrinemo kako pronaći nešto za jelo, gdje ćemo provesti noć ušuškano i bezbjedno. Svakog dana viđamo mnoga lica ljudi, koji nas i ne primjećuju... Ponekad ni mi njih ne gledamo dok nas ne primjete sami i sažale se.

Ponekad nas zadesi velika sreća, pa se među tim ljudima nađe anđeo i uzme nas. A ponekad dođe grupa anđela, organizovana. A postoje i anđeli koji šalju pomoć izdaleka. I onda se sve mijenja.

Odvedu nas kod drugih anđela, mnogo pametnih, koji znaju mnogo i liječe nas. Izaberu jednu čudnu riječ, koju izgovore svaki put, kad nas dovezu kod njih. Mislim da to zovu 'ime' i onda se mi osjećamo posebnima, prestajemo da budemo anonimni, samo jedni između mnogih. I onda... upoznamo šta znači kuća! Da li ste svjesni koliko nam to znači?! Ne moramo više ničeg da se plašimo, nema više gladi, hladnoće, bola i opasnosti. Da samo možete da shvatite koliko nas to usrećuje! Za nas je svaki dom kao palata! Više nas ne brine da li pada kiša, snijeg... da li će kola proći pokraj nas polako ili namjerno brzo i nauditi nam, povrijediti nas! A najvažnije...nismo više sami, jer nijedna životinja ne voli samoću. Šta bismo mogli više od toga da poželimo?

Znam da si tužan zbog našeg rastanka ali ja sada moram poći. Hoću da te zamolim da ne kriviš sebe za bilo šta. Čuo sam te kako si kroz plač rekao da si možda mogao za mene učiniti više. Ne govori tako, za mene si učinio mnogo! Bez tebe nikada ne bih saznao sve ono lijepo, što danas odnosim sa sobom. Treba da znaš, mi, životinje, živimo sadašnjost intenzivno i da smo mnogo mudre: uživamo u svakoj sitnici, svakog dana posebno i zaboravljamo ružnu prošlost veoma brzo.

Ostatak priče pročitajte na sljedećoj stranici...