"Ljepota je moja religija"
Italijanski dizajner Valentino govori o događajima iz djetinstva, perioda kada je oblačio Jackie Kennedy, o njegovoj ljubavi prema ljepoti i luksuzu, kao i najvećim uspjesima koje je postigao u profesiji kojom se bavi.
O njegovoj ljubavi prema ljepoti: "Ljepota je jako važna u mom životu. Ja volim ljepotu i ona je oduvijek bila moja religija."
Na temu "razmaženog dječaka" - malog Valentina, on odgovara: "Razmažen? Ja ne znam, ali ja sam morao imati odejću koju sam sam kreirao i moja majka se saglasila. Morao sam da imam i cipele koje sam sam osmislio."
Na temu njegove odluke da se preseli u Pariz u 17. godini: "Saopštio sam roditeljima da se želim preseliti u Pariz. U ono vrijeme to je zvučalo kao da danas dijete pita roditelje da ide na mjesec."
Na temu njegovog pojavljivanja u filmu "Đavo nosi Pradu: "Amerikanci su sretnici, jer imaju Meryl Streep - ona je tako lijepa. Sjajna glumica, prelijepa i dobra osoba. Zašto sam se pojavio u filmu? U tom trenutku sam bio u Njujorku i imao završen dio kolekcije. Tako da je za mene, a ja prezentujem kolekcije osam puta godišnje, bilo jako jednostavno da upadnem u film. U filmskim scenama, ja sa odjećom, to je kao da govorim "Ćao, kako ste, dopada vam se moja kolekcija?".
O tome kako je odlučio da mu crvena boja postane zaštitni znak: "Otišao sam u Barselonu da posjetim dizajnera i bio sam pozvan na otvaranje "Kuće opere u Barseloni"... Bio sam privučen crvenom bojom, i onda sam sebi rekao da ću jednog dana biti dizajner i postaviću crvenu kao moju "sretnu" boju - i tako sam učinio.
O Jackie Kennedy: "Na prvoj reviji koju sam imao u Rimu gotovo sve kreacije su bile svečane duge haljine. Dok sam to dizajnirao mislio sam o Džeki Kenedi iako je nikada prije toga nisam upoznao."
O njenom drugom vjenčanju: "Ona je nosila jednu od mojih haljina na vjenčanju sa Aristotelom Onazis. Već je posjedovala tu haljinu iz moje kolekcije. Jedna nevjerovatna stvar se dogodila mjesec dana nakon tog vjenčanja, prodao sam preko 30 istih haljina, što je nevjerovatno za svijet visoke mode".
O omiljenoj manekenki: "Gisele Bündchen je za mene broj jedan".
O Elizabeth Taylor: "Elizabeth Taylor je bila u Rimu godinu dana na snimanju filma "Kleopatra". Dok je boravila u gradu, čula je da sam novi dizajner i zatražila je da vidi moje kreacije. Otišli smo do vile sa mojim kreacijama, i ona je rekla kako joj treba večernja haljina za premijeru filma. Bila je veoma zahtijevna. Pristala je da se fotografišemo samo pod uslovom da joj dam haljinu. Rekao sam: 'Biraj onu koja ti se najviše dopada' i naravno, izabrala je onu najskuplju."
O modnoj dekadi koju ne voli: "Mrzio sam modu osamdesetih, kada gledam kolekciju iz tog perioda mrzim sve haljine. Bile su van svih proporcija - naramenice su bile previše velike, kosa užasna, ni obuća jednako nije bila dobra...
Oduvijek sam volio '40, '50 i '60."
Na temu poslovne etike: "Imam mnogo asistenata, ali ih nikada ne pitam da urade nešto umjesto mene."
Na temu sopstvenog uticaja na modnu industriju: "Šta sam ja uradio, šta su moje kolege uradile - više ne postoji."
Na temu kako se žene danas oblače: "One su mnogo lijepe ali nisam oduševljen kada se ljudi obuku potpuno u crno - a to je ono što viđam na ulici."
O njegovim psima: " Životinje su za mene nešto najbolje na svijetu - nakon ljudi naravno."
O tome kada je prvi put došao u New York: "Prva stvar koju sam uradio pošto sam stigao u New York, pozvao sam Dianu Vreeland. Ostvarili smo jako lijepo prijateljstvo."
Pogled na prošlost i kajanje: "Smatram da sam najsretnija osoba na svijetu... Ne žalim nijedne sekunde ko sam, jer mi je bilo lijepo i zaista sam uživao u vremenu ovog svijeta."