Htio da ga žena pokopa sa svim bogatstvom. A evo šta je ona uradila!

Bio jednom jedan muškarac koji je radio kao konj cijeli svoj život, skromno je živio i šparao je sve svoje novce. Jako je volio svoj krvavo zarađeni novac.
Toliko ga je jako volio, da je čak i ženi rekao: “Ljubavi, molim te, kad umrem želim da uzmeš sav moj krvavo zarađen novac i da ga pokopaš sa mnom. Stavi ga u moj lijes. Želim ga uzeti sa sobom u zagrobni život.”

Gnjavio je i gnjavio, a na kraju mu je i obećala iz dna svog srca da će, ako on umre prije nje, sav njegov novac pokopati s njim. I tako je došao taj dan. A što je žena učinila, pitate se?

Ležao je nasmiješen, obučen u prekrasno odijelo, opušten u svom skupocjenom lijesu. Njegova tužna žena, sva u crnini, u provom redu jecala je pokraj svoje najbolje prijateljice. Kad je ceremonija završila i kad su se svi s njim oprostili, tik prije no što su trebali zatvoriti lijes, žena je povikala: “Stanite!!!”.

Polako se digla, i krenula prema lijesu. U svojim rukama nosila je još jedan mali lijes izrađen od mahagonija, optočen zlatnim ručkama i predivnim mjedenim zakovicama. Pogledi sviju u dvorani bili su uprti u taj mali lijes. Svi su znali o čemu se radi. Položila ga je u njegovo naručje i poljubila ga u čelo. Zatvorili su lijes i nastavili s pogrebom.

Kad se sjela natrag na svoje mjesto do prijateljice, ova ju je upitala. “Nadam se da nisi bila toliko luda da staviš sav taj novac zajedno u grob s tim čangrizavim i škrtim starcem.“

Odgovorila joj je: “Jesam, kao što sam i obećala. Ja sam dobra kršćanka, ne mogu lagati. Obećala sam mu da ću staviti sav njegov novac s njim u lijes, pa sam to i učinila.”.

“Hoćeš mi reći da si do zadnje lipe, cijelo to bogatstvo stavila u lijes? Ozbiljno?”

“Naravno da jesam.”, odgovorila je žena. “Skupila sam sve njegove novce, prodala sve njegove stvari, ispraznila sve njegove račune i prebacila sam svo njegovo bogatstvo na jedan račun. Moj račun. A onda sam njemu napisala ček.”