Kriza humanosti u svijetu: Prizori koji opisuju sva zla rata

UPOZORENJE: Uznemirujući prizori!

Svaka riječ napisana na ovu temu ništavna je naspram prolivenih suza, krvi i bola koji reže zrak koji udišemo. Ne postoji riječ koja može ostaviti trag dovoljno dubok kao to dijete na plaži. Ne, to dijete se ne igra, ne pravi kule u pijesku, ne uči plivati... Aylan leži nepomično, čeka.. Čeka da svijet digne glavu i pogleda sebe u njegovim očima - svu djecu svijeta, sve uplakane majke i očeve, sve razorene domove i spomenike... 

Pogledaj se, svijete, dok nije kasno! Zamisli, svijete, da svoje mrtvo dijete držiš u rukama! Samo zamisli i neka te bude stid okrutnosti tvoje, jer ova planeta nam je data svima, a granice si postavio ti misleći da imaš pravo da kažeš: "Ovo je moje!".

Otac koji drži svoje mrtvo dijete u rukama ne poznaje granice, države, nacije i religije... On poznaje samo bol. 

Pogledaj se, svijete i ne žmiri!