Finci rekli zbogom olovci, kamo ide čovječanstvo?

Većina nas odavno, osim potpisa, više ništa ne piše rukom. Čak su se i oni najokorjeliji predali numeričkom pismu. Svi danas znaju, ili barem naslućuju, da su štampi u tradicionalnoj, papirnoj verziji dani odbrojani, te da joj slijedi sudbina razglednica i pisama koje više niko ne piše, niti šalje, navodi se u tekstu objavljenom na belgijskom sajtu "7sur7".

Sve više ljudi u svijetu čita beletristiku i stručnu literaturu u digitalnom formatu. Svi se nekako prilagođavamo tim novim trendovima, ali kada čujemo da je finska vlada otišla korak dalje i donijela odluku da jednostavno ukine časove na kojima đaci savladavaju vještinu pisanja pisanih slova (kosa, uspravna crta...) čak i urednicima interneta bude nekako žao.

Da li to znači da će naša djeca (zasad samo mali Finci, ali fatalni ishod se geografski neumoljivo približava) zauvijek baciti olovke i hemijske i zaboraviti da pišu u smislu u kojem to danas shvatamo? Uvijek ispred svih, finsko ministarstvo obrazovanja poručuje da će ubuduće "daktilografija biti smatrana osnovnom vještinom".

- To će svakako predstavljati krupnu kulturnu promjenu, ali znati kucati na tastaturi je danas daleko važnije - ističu u finskom ministarstvu koje novu mjeru planira da primijeni od 2016.

Ako zanemarimo čisto finansijski aspekt (da li svako dijete raspolaže kompjuterom, da li je svaka škola adekvatno opremljena), ostaje pitanje koristi krasnopisa. Da li je ova vještina zaista postala nepotrebna, zastarjela? Da li društvo može da postoji ukoliko ljudi u njemu ne znaju da rukom ispisuju slova na papiru? Kao na primjer u slučaju nestanka struje? Da li to znači da je retrogradno vjerovati da nestanak pisanja rukom predstavlja nazadovanje čovječanstva?

Izgleda da je tako. Jedno nedavno istraživanje koje je među stručnjacima sproveo BBC pokazalo je da je "za većinu nastavnika dovoljno da djeca razlikuju velika i mala slova". Sposobnost razlikovanja velikih od malih slova bit će, dakle, za nekoliko desetina godina, a možda i manje, jedini zaostali "trag" pisanja rukom nad kojim smo se svi mi toliko mučili u osnovnoj školi.

Premda priznaju da pisanje rukom razvija finu motoriku kod djece, stručnjaci napominju da se ono može lako zamijeniti crtanjem ili tehničkim obrazovanjem koji, također, imaju pozitivan uticaj na mozak.

Možda je za nas sve to kao pojam beskonačnosti, ideja koja prevazilazi naše shvatanje mogućeg. A možda u svijetu u kome se sve prebrzo odvija, generacija odraslih nije u stanju da zamisli buduće načine komunikacija. Uostalom kada su se pojavile prve audio kasete, a to nije bilo baš tako davno, malo je ko vjerovao da će neko izmisliti išta bolje od toga.