PRIČA: Najljepša mama na svijetu

Jednog lijepog, majskog dana, bračni par je šetao nasipom okruženim proljetnim zelenilom. U susret im je dolazila malena djevojčica, tužna i uplašena.

- Jeste li vidjeli moju majku? - upitala ih je djevojčica.

- Kako izgleda tvoja majka?

- Lijepa je, najljepša od sviju! - uzviknula je djevojčica.

Bračni par je odlučio pomoći malenoj djevojčici pa su joj rekli da će skupa potražiti njezinu majku. Promatrali su prolaznike i ugledali jednu vrlo lijepu ženu.

- Je li ovo tvoja majka? - pitali su djevojčicu.

- Nije. Moja majka je puno ljepša.

Krenuli su dalje. Žena je djevojčicu držala za ruku. Svaki put kad bi u daljini ugledali žensku priliku, djevojčica je čvršće stegnula ženinu ruku u nadi da je to njezina majka.

Prema njima je dolazila prekrasna mlada žena, duge kose, u divnoj cvjetnoj haljini.

- Je li ova žena tvoja majka? - upitali su djevojčicu.

Djevojčica je tužno odmahnula glavom i počela plakati.

- To nije moja mama. Rekla sam vam. Moja mama je lijepa... puno ljepša od ove tete...

Počela su se paliti prva svjetla. Muž i žena su se pogledavali. Što još mogu učiniti? Gdje tražiti majku malene djevojčice...

Tada su ugledali kako prema njima, brzim korakom dolazi jedna žena. Njezina je odjeća bila stara i prevelika, cipele istrošene, a kosa raščupana od žurbe i vjetra. Njezine su ruke bile ogrubjele i prljave, a lice umorno. Samo su joj oči sjale kao dvije tužne zvijezde u sumrak.

"Jadna beskućnica..." - pomisli žena i htjede s djevojčicom prijeći na drugu stranu nasipa.

Tada djevojčica uzvikne: "Evo moje mame! Mama..." - i poleti prema sirotoj ženi. Majka je kleknula na nasip i širom rastvorila ruke u koje je malena djevojčica uletjela kao ptić u gnijezdo.

Kad su se izgrlile i izljubile, majka ju je podigla na ruke pa su nešto pričale i šaputale, sve u najvećoj sreći. Bračni se par zagrlio, nijemo promatrajući taj dirljiv prizor. Ženi su suze tekle niz obraze...