Bidenova dilema riješena je već prvog dana: Ukidanje "Trumpizma" biti će strogo selektivno

Amerika ima novog predsjednika, 46. u nizu - tijekom jučerašnjeg dana u Washingtonu je održana svečana inauguracija Joea Bidena i biti će to zaista inauguracija za pamćenje pošto teško da će se u takvom aranžmanu ikad više ponoviti.

Sama inauguracija obilježena je s dvostrukim izazovom, kao prvo tu je još uvijek itekako aktualna COVID-19 epidemija zbog koje je broj okupljenih bio drastično ograničen, a druga stvar su velike sigurnosne mjere zbog kaotičnog upada u zgradu Kongresa svega dva tjedna ranije.

Ipak, ceremonija je prošla bez incidenata, a mirno nije bilo samo u Washingtonu već diljem Amerike. Podsjetimo, FBI je svega nekoliko dana ranije dramatično upozoravao na mogućnost "masovne oružane pobune" u svih 50 saveznih država. Ništa od toga se nije dogodilo, a komparirajući ovaj mir s kaosom od 6. siječnja postaje jasno da je upravo Donald Trump, svjesno ili nesvjesno - o tome će sud tek donijeti američki Senat, bio pokretač takvog stanja. Činjenica jest da otkako se on "primirio" i počeo pričati o "predanosti mirnoj tranziciji vlasti" upravo to se i dogodilo. Hoće li mu to biti dovoljno da ga senatori poštede presude koja bi mu mogla blokirati bilo kakvo daljnje bavljenje politikom u SAD-u? To će uvelike ovisiti i o tome koliko će biti tih ili glasan u ovim narednim danima. Naime, ako Trump počne pričati o planovima za formiranje nove političke stranke, a šuška se već da ima ideju nazvati je "Patriotska stranka", velike su šanse da će i dobar dio Republikanaca u Senatu dići glas protiv njega pošto bi "Trump stranka" bila itekako velik izazov za Republikansku stranku - bio bi to zapravo raskol i rasipanje biračkog tijela.

No, s epilogom Donalda Trumpa zasigurno ćemo se još baviti u tjednima i mjesecima koji dolaze, ali ne danas, danas se trebamo posvetiti novom američkom predsjedniku Joeu Bidenu i potezima koje on već povlači.

Kako je i najavio, predsjednik Biden odmah po ulasku u Ovalni ured krenuo je s potpisivanjem izvršnih odredbi. Za razliku od brojnih prethodnika koji bi u prvih 100 dana imali vremena za uhodavanje u novi posao, Biden neće imati takav luksuz, štoviše, on sam je naglasio kako upravo u tih prvih 100 dana želi postaviti temelje za obračun s najvećim trenutačnim izazovom - epidemijom koronavirusa koja je tijekom Trumpovog mandata odnijela više od 400 tisuća američkih života.

Trump će bez sumnje još dugo vremena biti kritiziran zbog načina kako se postavio i kako je vodio bitku protiv epidemije. S druge strane činjenica koja ga djelomično spašava od osude je ta da je smrtnost nažalost velika i u drugim zemljama, primjerice, broj umrlih na milijun stanovnika veći je u jednoj Britaniji (1,370) i Italiji (1,385), nego u SAD-u (1,252).

Što pak Biden može učiniti da što prije preokrene negativan trend? Njegova administracija mora učiniti sve kako bi se riješili logistički problem oko dostave, ali i proizvodnje cjepiva. Nije tajna da se po tom pitanju stvari odvijaju sporije i u SAD-u kao i u ostatku svijeta. Svježa Bidenova administracija donijela je odredbu o "100 dana izazova maski" prema kojoj maske postaju obvezne u svim federalnim zgradama. On sam primjerom pridonosi noseći masku u svim okolnostima. Jasno, to samo po sebi neće imati presudnu ulogu u zaustavljanju epidemije.

Pozitivan potez je da Bidenova administracija odmah vraća SAD u okvire Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) te nastavlja s financiranjem iste. Glavni epidemiolog američkog stožera za borbu protiv ovog virusa, Dr. Anthony Fauci, održati će danas govor u sklopu online WHO konferencije te će dati detaljniji pregled načina na koji se Bidenova administracija planira suočiti s virusom. Fauci, koji je imao poprilično turbulentan odnos s Trumpom, preuzeti će sada i ulogu glavnog medicinskog savjetnika u Bidenovoj administraciji.

Biden je istaknuo kako mu je jedan od glavnih ciljeva cijepiti 100 milijuna ljudi u prvih 100 dana njegove administracije. Dakle, negdje do početka svibnja SAD bi trebao imati više od trećine populacije cijepljeno. Za sada ta brojka je negdje tek oko 5% (inače daleko najbolje po tom pitanju stoji Izrael koji je već cijepio više od 30% stanovništva).

Dakako, u tom periodu za očekivati je da se SAD neće baviti samo sobom već i ostatkom svijeta. Joe Biden nije propustio napomenuti kako će SAD "ponovno voditi primjerom" misleći pritom, jasno, na američku vanjskopolitičku ulogu. No, što se zapravo mijenja? Iako neki na tranziciju vlasti gledaju kao na oštar rez između "Trumpizma" i povratka Amerike "na staro", promjene u vanjskoj politici vjerojatno i neće biti tako drastične kako se neki boje (a drugi nadaju). Naime, vidjeli smo iz jučerašnjeg primjera da je Biden itekako voljan već prvog dana preokrenuti niz Trumpovih odluka - vraća SAD u okvire Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, ukida barijere prema imigraciji, obnavlja poslovanje s WHO... Mogao bi Biden isto učiniti i s vanjskopolitičkim potezima zbog kojih je Trump često bio kritiziran, ali je jasno da neće.

Bidenov kandidat za državnog tajnika, Antony Blinken, već je tako poručio kako će proći "dosta vremena" prije no što se SAD vrati u okvire nuklearnog sporazuma s Iranom. Zašto mora proći "dosta vremena"? Zar je Trump zaista uspio u svom naumu da poremeti smjernice američke vanjske politike? Naravno da ne - stvar je u tome da se Trumpova i Bidenova administracija u konačnici neće puno ni razlikovati kad je riječ o vršenju pritiska na strane zemlje. Bidenov tim Trumpove poteze ne vidi kao blokadu već kao priliku. U slučaju Irana imaju priliku dodatno izvršiti pritisak na Teheran kako bi se Iran odrekao svog raketnog programa, na čemu inzistira i glavni američki saveznik Izrael. Drugim riječima, to je kontinuitet Trumpove politike. Moglo bi se reći i sramotni kontinuitet - jer politika "maksimalnog pritiska" na Iran je "Trumpova ostavština", a nuklearni sporazum iz 2015. je Obamina. Zašto Biden ne ide putem svog bivšeg šefa? Možda on sam u vrijeme dok je bio potpredsjednik nije baš toliko vjerovao u uspjeh normalizacije odnosa s Iranom?

Zanimljivo će biti vidjeti i kako će se postaviti prema Trumpovim "darovima" prema Izraelu - hoće li ostaviti američku ambasadu u Jeruzalemu? Hoće li i on prihvatiti Golansku Visoravan kao "sastavni dio izraelskog teritorija"? Gotovo sigurno hoće - zapravo Blinken je već potvrdio da ambasada "ostaje u Jeruzalemu". Bidenova administracija postaviti će se donekle neutralnije prema naizgled vječnom izraelsko-palestinskom sukobu, ali "što je učinjeno je učinjeno".

A Kina? Antony Blinken, koji će uskoro biti potvrđen kao nasljednik Mikea Pompeoa na mjestu državnog tajnika jučer je za vrijeme svog govora zapravo sve rekao poručivši: "Dozvolite mi da kažem - vjerujem kako je predsjednik Trump bio u pravu kada se odlučio za žestok pristup prema Kini. Ne slažem podosta s načinom kako je pristupio u brojnim područjima, ali osnovni princip bio je ispravan i zapravo smatram da je pomogao našoj vanjskoj politici".

Sve je poprilično jasno. Nova Bidenova administracija će biti zahvalna Trumpu što je "otvorio puteve" prema agresivnijem pristupu, a sada će se to samo dodatno "usmjeriti". S čime se Blinken to ne slaže? Vjerojatno ga smeta, primjerice, činjenica da Trump nije puno snažnije podržao anti-vladine prosvjednike u Hong Kongu - to je inače specijalnost demokratskih administracija, a Biden je te lekcije svakako prošao kroz osam godina Obaminih mandata.

Kao zaključak možemo konstatirati da se američka vanjska politika vraća tamo gdje je stala odlaskom predsjednika Obame, jedina razlika biti će u tome da će sada biti dodatno osnažena Trumpovim "prodorima" u neke nove zone. Velika je ironija u tome da se Trump i po odlasku iz Bijele kuće hvali kako nije započeo niti jedan novi rat, što je točno, ali je zato postavio temelje za pokretanje više njih te je, usput, intenzivno ojačao američku vojsku kako bi bila spremna za takve mogućnosti.