Priča o četiri žene

Jednom davno, u jednom kraljevstvu živio je kralj koji je imao četiri supruge. Četvrtu je najviše volio i obasipao dragocjenostima, davao joj sve najbolje.

Volio je i treću, vodio je na putovanja, po susjednim kraljevstvima. Živio je strahujući da će ga ona jednom ostaviti i otići s drugim.

Također je volio i drugu ženu. Ona je za njega bila osoba od posebnog povjerenja, uvijek pozorna, strpljiva i ugodna i kad god bi imao kakav problem, s njom bi razgovarao, tražio se savjet i ona bi mu uvijek pomagala.

Prva žena bila je odana družbenica i više je od svih drugih doprinijela blagostanju njegovog kraljevstva. Unatoč tomu, prvu ženu nije baš nešto volio, nije joj se često obraćao niti joj posvećivao pažnju.

Jednom, kad se razbolio i predosjetio da se bliži kraj, razmišljao je o svojem raskošnom životu i osupnut ustanovio: “Imam četiri žene, a ipak, kad umrem, ostat ću potpuno sam. Kako da u smrti ne ostanem sam?”.

Nakon pomnog razmišljanja upitao je četvrtu ženu: “Najviše sam te volio, poklanjao ti najviše, pokazivao posebnu pozornost. Kad umirem, hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?”. “Ne dolazi u obzir.” odgovorila je četvrta žena i otišla bez riječi.

Žalosni kralj upita treću ženu: “Cijeli život sam te volio. Sad umirem, hoćeš li mi i u smrti praviti društvo?”. “Ne”, odgovorila je treća žena. Život je prelijep. Kad umreš, ponovno ću se udati.“.

Gotovo očajan, upitao je drugu ženu: “Uvijek sam se tebi obraćao za pomoć i savjete, ti si mi uvijek pomagala. Kad umrem, hoćeš li i ti u smrt sa mnom?”. “Žao mi je, ovaj put ne mogu ti pomoći“.

Dok je razmišljao o odgovorima svojih triju žena kralj začuje gla svoje prve žene: “Poći ću s tobom i slijediti te kamo god pođeš.”. Mršava, ostarjela i tiha prišla mu je blizu. “Kad sam imao priliku, trebao sam se više brinuti o tebi,” reče kralj prvoj ženi.

Pouka:

Svi imamo u životu četiri žene. Naša četvrta žena je naše tijelo. Nevažno koliko napora uložimo u njegu i brinemo o tijelu, ono će nas na kraju ostaviti i izdati. Naša treća žena je imanje, sve materijalne stvari koje posjedujemo, položaj i bogatstvo. Kada umremo, naslijede ga drugi. Naša druga žena su obitelj i prijatelji. Ma koliko nas voljeli i pomagali u životu, bili nam oslonac, s nama ostaju do smrti. Naša prva žena je naša duša. Zanemarena i zapostavljana, dok stvaramo imanje i stječemo bogatstvo, položaj, materijalne vrijednosti, moć i užitke.
Unatoč tome, duša je jedina koja će nas pratiti kamo god budemo morali poći.

Izvor:praticanzivot