"POSLJEDNJI DANI POMPEA": Europa je napokon okrenula leđa rušilačkom pokretu Trumpove administracije koja tone i želi povući svijet za sobom

Svijet
"POSLJEDNJI DANI POMPEA": Europa je napokon okrenula leđa rušilačkom pokretu Trumpove administracije koja tone i želi povući svijet za sobom
Američki državni tajnik Mike Pompeo trebao je jučer otputovati u Europu što je pak trebalo biti njegovo zadnje službeno putovanje na ovoj vanjskopolitičkoj funkciji. No, u zadnji trenutak putovanje je otkazao i to nakon što se proširila vijest da se EU dužnosnici, uključujući luksemburškog ministra vanjskih poslova, odbijaju sastati s njime.

Američki državni tajnik Mike Pompeo trebao je jučer otputovati u Europu što je pak trebalo biti njegovo zadnje službeno putovanje na ovoj vanjskopolitičkoj funkciji. No, u zadnji trenutak putovanje je otkazao i to nakon što se proširila vijest da se EU dužnosnici, uključujući luksemburškog ministra vanjskih poslova, odbijaju sastati s njime.

Ovo okretanje leđa vrhovnom američkom diplomatu je bez presedana, no također i potez koji treba pohvaliti. Jer ako je Trump van kontrole zbog događaja koji su se dogodili prije tjedan dana u Washingtonu onda je Mike Pompeo to isto u kontekstu vanjske politike. Naime, američki državni tajnik zadnjih dana djeluje kao uspaničeni bankar koji pred veliku reviziju pali i melje sve dokumente pred sobom. Podsjetimo, u nekoliko dana Pompeo je šokirao svijet najavom da SAD ukida sve restrikcije na odnos između SAD-a i Tajvana, zapravo brišući sve "postavke" višedesetljetne američke politike "jedne Kine" - i otvarajući time širom vrata za velike nestabilnosti, možda i rat, u regiji Azija-Pacifik.

Brzinski Pompeo i proglašava nove "teroriste" pa je tako jemenske Houthi pobunjenike proglasio "terorističkom organizacijom" totalno komplicirajući bilo kakvo okončanje rata u ovoj devastiranoj zemlji. Podsjetimo, rat u Jemenu - najsiromašnijoj zemlji Bliskog istoka - traje od 2014., a od 2015. u istom aktivno sudjeluje i američki saveznik Saudijska Arabija. Jemen je također zemlja u kojoj je prepoznata najveća humanitarna kriza na svijetu u ovom trenutku. Jedina šansa za spas te zemlje je okončanje sukoba, ali to je očito scenarij kojeg Pompeo nipošto ne želi pa je jednog od sudionika u ratu jednostavno proglasio "terorističkom organizacijom" - a s teroristima "nema pregovora" (!).

Samo dan kasnije okomio se i na Kubu proglasivši je "zemljom koja sponzorira terorizam"! Kuba zaista "sponzorira" puno toga, recimo slanje liječnika u siromašne zemlje Latinske Amerike i Afrike, svoje stručnjake poslali su početkom prošle godine i u Italiju kad je tamo buknula epidemija koronavirusa, dok se Amerikanci nisu usudili ni "pomirisati" - no proglasiti Kubu zemljom koja sponzorira terorizam ne samo da je potpuno lažan i zlokoban potez već jasno pokazuje koji je stvaran cilj američkog državnog tajnika (inače bivšeg šefa CIA-a) - spaliti sve pred sobom tako da požari gore još dugo u Bidenovu administraciju, možda taman toliko dugo dok se na vlast potencijalno 2024. ne vrati Trump. No, čak i onim polovičnim pristašama ove radikalne američke administracije do sada bi trebalo biti jasno o koliko opasnim akterima se radi.

Jasno, uvijek će biti apologeta koji će reći da je Trump "najmanje kriv" i da stvarni kaos po svijetu siju njegovi najbliži dužnosnici, ali čak da to i jest istina to ne mijenja činjenicu da to jesu njegovi najbliži dužnosnici, a on ih je itekako voljan tolerirati sve dok mu ne rade (previše) o glavi. Mike Pompeo je tipična osoba u vrhu američke vlasti opasna po ostatak svijeta, a Trump ga pušta da razara bez ikakvih ograničenja.

U svom pohodu Pompeo je jučer izbacio i svoju najopakiju izjavu do sad - poručio je kako Iran aktivno podupire Al-Qaedu, terorističku organizaciju koja već nekoliko desetljeća hara svijetom, a Amerikanci će je vječno pamtiti zbog napada na SAD 11. rujna 2000. No, svaka malo bolje upućena osoba u bliskoistočne odnose zna da je njegova izjava najobičnija propaganda.

Zašto? Zar nije moguće da postoji poveznica između Irana i Al-Qaede? Recimo to ovako - je li moguće da neki opskurni akteri u Iranu prepoznaju kako Iran i Al-Qaeda imaju zajedničkog neprijatelja, Ameriku? Iako je i ta sama tvrdnja diskutabilna, takvi ograničeni kontakti su mogući isto kao što i znamo da postoje frakcije unutar same obitelj ubijenog Osame bin Ladena. No, u pravilu, Iran i Al-Qaeda (i organizacije poput Al-Qaede) puno češće su smrtni neprijatelji, a SAD je taj koji već godinama koristi islamističke ekstremiste u borbi protiv Irana.

Naime, Al-Qaeda, ISIL i slične skupine su ekstremističke sunitske skupine i često u terorističkim napadima ciljaju one koje najviše preziru - tzv. "krivovjernike", odnosno muslimane šijite, a Iran je najveća šijitska zemlja na Bliskom istoku.

Što se pak tiče američke potpore za sunitske ekstremiste to su sve vrlo dobro dokumentirane činjenice - SAD je godinama podupirao takve skupine u Siriji. Iran je pak, zajedno s Rusijom, podupirao drugu stranu sukoba, sirijsku vojsku i sekularnu vlast u Damasku.

To su sve vrlo jasne i neporecive činjenice koje, kako smo i rekli, dobro znaju već i površni pratitelji stanja na Bliskom istoku, kamoli ljudi koji rade profesionalno u diplomaciji i vanjskim odnosima. Zbog te činjenice je važno i pohvalno da su EU dužnosnici jučer okrenuli Pompeu leđa poručivši na taj način simbolički da neće više slijediti Trumpovu administraciju čiji brod ovih dana ne samo da tone nego se raspada u komade.

EU dužnosnici sami po sebi rijetko su u poziciji da ih se hvali za hrabrost, pošto ista često nije spominjana u istom kontekstu s njihovim birokratskim ličnostima, ali ovog puta je drugačije - ovog puta luksemburški MVP Jean Asselborn zaslužuje svaku pohvalu što je američkom državnog tajniku poručio "ne".

Naravno, sve ovo što se ovih dana događa u Americi, a događa se jako puno, ne bi se trebalo previše "ticati" Europu (iako je jasno da se svaki potres s one, osjeća i s ove strane Atlantika). Najbolje što Europa može učiniti u ovom trenutku je distancirati se od američkog radikalizma i shvatiti da su neka vremena minula, a da je stiglo novo vrijeme u kojem će Europa morati autonomno i suvereno vladati svojom budućnošću dok s Amerikom treba političkog posla imati što manje - prije svega zbog vlastite sigurnosti, da ne bi postala ono u što se sad pretvara SAD.

Ljudi kao što su Mike Pompeo ne žele maksimalno zagorčati život predstojećoj Bidenovoj administraciji već i Europi koja želi bolje odnose s Kubom, koja želi uspjeh nuklearnog sporazuma s Iranom, koja nema želju za beskonačnim ratom u Jemenu...

A ovaj kaos koji se prošlog tjedna dogodio u Kongresu možda je došao u zadnji trenutak jer je vezao ruke Trumpu, Pompeu i drugima koji su već imali u planu rat s Iranom kao jednu od opcija!

Okretanje leđa Pompeu je dobra vijest, a ima ih još. Jučer je potvrđeno da će Joe Biden za šefa CIA-e imenovati umirovljenog ambasadora Williama Burnsa. To je dobra vijest jer Burns je prije svega diplomat, čovjek koji se dokazao u diplomaciji i diplomatskom rješavanju konflikata, za razliku od Pompea i drugih šefova CIA-a čiji je glavni zadatak bio voditi tajne operacije diljem svijeta (upravo je CIA bila jedan od glavnih aktera u naoružavanju radikala u Siriji).

Burns je bio na raznim funkcijama i ambasadorskim pozicijama tijekom 34-godišnje diplomatske karijere, no najviše će ostati upamćena ona zadnja - bio je američki ambasador u Moskvi od 2005. do 2008., dakle u vremenu dok su se odnosi između Rusije i SAD-a, naročito u usporedbi s današnjim, doimali gotovo pa idilično. Burns je 2019. objavio memoare pod naslovom: "Stražnji kanal: Memoari američke diplomacije i argument za njenu obnovu". Zvuči dobro, ako pod takvim geslom bude vodio i CIA-u bit će to možda početak jednog mirnijeg perioda. Svakako postoji nada da su ovo "posljednji dani Pompea".
 

Ne propustite