KO ĆE JEDNOG DANA NASLIJEDITI VLADIMIRA PUTINA? VELIKI PREGLED POTENCIJALNIH 8: Novi premijer od povjerenja? Dokazani gradonačelnici? Ambiciozan suradnik? Neko iz tajne službe? Ili možda čovjek koji ga je spasio od napada medvjeda?

Kada govorimo o ruskoj politici jedno pitanje se proteže već godinama, iako se u Rusiji (a i izvan nje), često postavlja vrlo sramežljivo, a pitanje je - tko će naslijediti Vladimira Putina? Dakako, svakom idućom godinom u kojoj je Putin na vlasti (a to je već više od 20 godina ako računamo i njegove premijerske rošade s Medvjedevom) to pitanje postaje sve aktualnije i to ne samo zbog činjenice da ni Putin nije vječan već još i više zbog toga što Rusija sve više i više postaje "Putinova Rusija". Nije uopće sporno da je Vladimir Putin postao sinonim za rusku vlast, za ruski "put" i rusku politiku. Toliko toga se vrti oko Putina da se stječe dojam da u slučaju kad bi odjednom "nestao", u Rusiji bi došlo do poprilične krize.

Za zemlju poput Rusije imati snažnog predsjednika za "kormilom" je stoga i prednost i opasnost u isto vrijeme. Jer Rusija se polako približava sudbini onih zemalja koje su već prošle slične priče, a to su često bile tragične priče. Možda bi u takvom scenariju bilo pokušaja da se stvori nekakva "i nakon Putina s Putinom" mantra, ali iste slabo prolaze. Ono što bi se vjerojatno dogodilo je velika frakcijska borba, pravi politički "građanski rat" i borba za prazno mjesto u Kremlju.

Je li Putin to već predvidio? Ima li već "odabranog" nasljednika ili prepušta sebe i Rusiju sudbini? To ne znamo, ali znamo da se o nasljednicima počinje sve češće spekulirati (iako bi Putin, naročito nakon novih ustavnih promjena, mogao biti na vlasti još dugi niz godina), a u tu priču se sad uključio i Vladimir Žirinovski. Za vrijeme gostovanja u emisiji kanala Rusija 1 predstavio je popis od osam potencijalnih Putinovih nasljednika, prema njegovom mišljenju. Očekivano, stavio je i sebe na popis, iako realno ne bi imao prevelike šanse, ali poznavajući njegovu osebujnu (i često kontroverznu) ličnost to nimalo ne iznenađuje.

Krenimo s pregledom "osmorice".

Mihail Mišustin

Na prvom mjestu je Mihail Mišustin, aktualni premijer i bivši porezni dužnosnik. Mišustin je na poziciji šefa Vlade od siječnja ove godine. Prethodno je bio poprilično nepoznat široj javnosti, no, ubrzo je postao vrlo cijenjena ličnost te je po rejtingu povjerenja ispred njega u ovom trenutku samo sam Putin.

Rođen je 1966. u blizini Moskve. Majka mu je iz ruske sjeverne Arhangelske oblasti dok mu je otac iz Bjelorusije, židovskog podrijetla. Mihail je u ovom kontekstu kandidat "geek" - diplomirao je pravo, a godinama je vodio Međunarodni računalni klub te je radio na integraciji ruskih i Zapadnih informacijskih tehnologija.

Od 1998. radi za poreznu upravo, bio je i zamjenik ministra poreza. 2008. se ponovno vraća u privatni sektor, radi u investicijskim fondovima. No, već 2010. Putin (koji je tada premijer) postavlja ga na mjesto šefa federalne porezne službe. Deset godina kasnije Putin pokreće svoj veliki projekt ustavnih promjena pri čemu Dmitrij Medvjedev silazi s mjesta premijera te na tu visoku poziciju Putin postavlja upravo Mihaila Mišustina.

Zvuči li to kao netko tko je probran od Putina osobno za nasljedstvo? Moguće je.

Sergej Šojgu

Aktualni ruski ministar obrane Sergej Šojgu također je jedan od ljudi koji ima visoko povjerenje predsjednika Putina te također jako visoko kotira kad je riječ o popularnosti. Njegovo podrijetlo je zanimljivo, on dolazi iz ruske republike Tuva, regije na granici s Mongolijom. Svakako je riječ o egzotičnom dijelu Rusije. Šojgu je jedan od rijetkih predstavnika ruskih etničkih manjina na tako visokom položaju. Prije no što je postao ministar obrane bio je guverner moskovske regije.

Sergej Šojgu je bez sumnje zvučno ime u Rusiji danas, ali i diljem svijeta. U vremenu dok Rusija ponovno postaje sve aktivnija na međunarodnoj sceni funkcija ministra obrane postaje sve vidljivija. Ime Sergeja Šojgua tako se često spominje u kontekstu rata u Siriji gdje je Rusija odigrala ključnu ulogu, ali i u aktualnim novijim misijama stabilizacije (Gorski Karabah i Srednjoafrička Republika).

Sergej Nariškin

Sergej Nariškin je bivši političar. Danas je šef ruske vanjske obavještajne službe (SVR). Riječ je o službi koja je nasljednica Prvog glavnog direktorata KGB-a (PGU KGB) - ukratko, riječ je o ruskoj verziji američke CIA-e. Nariškin, sličnih godina kao i Putin (dvije godine mlađi) već je dugo "na sceni". Ranije je bio zamjenik premijera, predsjednik Dume, ali i šef predsjedničke administracije. Kao i Putin dolazi iz Lenjingrada, današnji Sankt Petersburg. Još 1978. diplomirao je inženjerstvo na Institutu za mehaniku, a kasnije 90-ih godina i ekonomiju na Međunarodnom institutu za menadžment u Sankt Peterburgu. Ova druga diploma je kontroverzna - naime, 2015. je otkriveno da je više od polovice teksta prepisao!

Ipak, čini se da je jedna od osoba u koju Putin ima povjerenja iako mu nedostaje onaj "narodni rejting" kojeg imaju prethodno spomenuti. Na mjestu šefa SVR-a nalazi se od 2016. godine.

Vjačeslav Volodin

Riječ je o aktualnom predsjedniku ruskog parlamenta, a za Volodina se već dugo priča da ima predsjedničkih ambicija. Koliko je te svoje želje podijelio s aktualnim predsjednikom Putinom ne znamo, ali poznato je da se smatra jednim od njegovih bliskih suradnika. Također je ranije obnašao funkciju zamjenika premijera. Bio je i generalni tajnik vladajuće stranke Ujedinjena Rusija.

Vjeruje se da je upravo Volodin osmislio i implementirao Putinov "konzervativni zaokret" koji se jasno ističe u njegovom trećem predsjedničkom mandatu.

Rođen je 1964. u malom selu na jugu Rusije, u Saratovskoj oblasti. U toj regiji je izgradio karijeru te se od tamo uspeo do vrha stranke. Oni koji ga poznaju tvrde da je riječ o osobi s velikim političkim apetitima i ambicijama, a "puca" na sam vrh iako je svjestan da neće moći smijeniti Putina već se nada da bi ga Putin mogao sam odabrati za nasljednika. Prikazuje se kao veliki lojalist te je jednom prilikom izjavio "nema Putina - nema Rusije".

Sergej Sobjanjin

Gradonačelnik Moskve. Iako su mišljenja o njemu u glavnom gradu Rusije često podijeljena činjenica je da je uspio tijekom 10-godišnje vlasti transformirati Moskvu u moderni metropolis što mu osigurava visoki rejting. Investirale su se milijarde u infrastrukturu i kozmetičke promjene grada. Mnogi ga hvale zbog njegove borbe protiv korupcije. Neki mu pak zamjeraju što je zabranio gay pride parade u Moskvi.

I njegova etnička pozadina je zanimljiva. Dolazi iz malog sela iz autonomnog okruga Hantija-Mansija (centralna Rusija) i pripada Mansi skupini - riječ je o ugrofinskom narodu koji živi pretežno na prostoru Rusije. Ima ih svega oko 7,000. Mansi su većinom pravoslavci, ali su sačuvali i tradicionalna vjerovanja (kult duhova pokrovitelja, medvjeda, šamanstvo...). Govore mansijskim jezikom koji spada u ugrofinsku grupu uralske porodice jezika.

Završio je mehaniku u gradu Kostroma, a kasnije je radio u tvornici u Čeljabinsku. 1991. je postao gradonačelnik u malom gradu Kogalim. No, nije ostao na tome, napredovao je kroz političke funkcije i rang u stranci Ujedinjena Rusija. Kako je dogurao tako daleko? Vjeruje se da je imao i da još uvijek ima pokrovitelja - to je utjecajni ruski naftni takjun Vladimir Bogdanov.

Od 2010. Sergej Sobjanin je gradonačelnik Moskve.

Valentina Matvijenko

Valentina je jedina žena na popisu kojeg je predstavio Žirinovski. Ona je senatorica i predsjednica gornjeg doma ruskog parlamenta. Osam godina je bila guvernerka Sankt Petersburga - za vrijeme njene vlasti grad je doživio poprilični procvat. Ipak, baš kao i Sobjanin, mišljenja oko nje u gradu su podijeljena. Neki joj zamjeraju da je novim modernim građevinskim projektima narušila vizuru i estetiku ovog stoljećima starog i slavnog ruskog grada.

Rođena je 1949. u gradu Šeptivka na zapadu Ukrajine. Diplomirala je kemiju u Lenjingradu. Bila je istaknuta političarka već za vrijeme SSSR-a, a 90-ih godina obnaša i nekoliko diplomatskih dužnosti (bila je ruska ambasadorica na Malti te zatim u Grčkoj). Od početka 2000-ih blisko surađuje s Vladimirom Putinom te je svakako jedna od osoba u koju ima povjerenje. No, njezine godine mogle bi biti hendikep (ima 71), ali i optužbe za korupciju.

Aleksej Djumin

Riječ je o aktualnom guverneru već spomenute Tuva regije. Jesu li njegove šanse da naslijedi Putina baš velike? To je diskutabilno, no Žirinovski očito smatra da mu je mjesto na ovom popisu. Inače Djumina se smatra jednim od aktera koji je vrlo snažno urgirao za pripojenje Krima Ruskoj Federaciji (što on osobno negira). Prije aktualne pozicije bio je zamjenik ministra obrane (svom kolegi iz Tuve, Sergeju Šojguu). Bio je i zamjenik šefa GRU-a (ruska vojna vanjska obavještajna služba).

Rođen je u Kursku 1972 (Djumin je najmlađa osoba s ovog popisa). Diplomirao je elektroniku.

Jedna zanimljivost - Djumin tvrdi kako je jednom Putinu spasio život u napadu medvjeda. Dogodilo se to dok je predsjednik Putin bio u Tuvi na godišnjem odmoru. Zajedno su kampirali u kućici u planinama. Putin je bio na katu i medvjed se pojavio pred vratima. Djumin je ispalio nekoliko hitaca pred medvjeda i tako ga otjerao. Ističe kako mu se Putin kasnije zahvalio što nije ubio medvjeda.

Dmitrij Medvjedev

Još jedna rošada? Zašto ne, smatra Žirinovski. Medvjedev je bio uz Putina niz godina te se smatra osobom od njegovog velikog povjerenja. Je li njihov čvrsti odnos narušen ove godine kada je Putin na njegovo mjesto postavio Mišustina? Vjerojatno i nije - Medvjedev je već navikao na to da Putin donosi odredbe, a on da ih izvršava.

Iako bi Medvjedev bez sumnje ponovno preuzeo predsjedničku štafetu da mu se ista ponuda (bio je predsjednik od 2008. do 2012. dok je Putin "pauzirao" na funkciji premijera). No, popularnost dugogodišnjeg premijera i predsjednika u jednom mandatu se poprilično srozala - dovoljno je samo reći da je prema jednoj velikoj ruskoj anketi uklanjanje Medvjedeva u siječnju ove godine proglašeno za "najbolji politički događaj 2020" (!).

Vladimir Žirinovski

Kako smo i rekli, Žirinovski je i sebe stavio na popis i čudilo bi da nije. Šef je Liberalne demokratske stranke, no njegovi nastupi i naziv njegove stranke najčešće se slabo podudaraju. Žirinovski je zapravo žestoki nacionalist, populist, "nešto kao Trump", poznat po svojoj retorici, anti-Zapadnim stavovima (na Zapadu ga neki nazivaju i fašistom).

Činjenica jest da se Žirinovski kandidirao u svim dosadašnjim ruskim predsjedničkim izborima, ali do sad nije ostvario veliki uspjeh (najveći rezultat ostvario je 2008. kada je dobio oko 10% glasova - na zadnjim izborima, 2018., dobio je oko 5%).

Za nabrajati sve njegove kontroverzne izjave trebao bi nam cijeli novi tekst. Često poručuje koga bi trebalo "strijeljati" - jednom je rekao da bi na vrh tog popisa trebalo staviti bivšeg gruzijskog predsjednika Mihaila Sakašvilija. Za vrijeme sukoba u Ukrajini je pak rekao da bi zarobljenu ukrajinsku pilotkinju Nadiju Savčenko trebalo "upucati i objesiti u Beogradu" (!).

Iako Žirinovskog ovdje navodimo zapravo samo zato što je sam sebe naveo, ostatak njegovog popisa je svakako zanimljiv. Hoće li netko od sedmorice zaista biti Putinov nasljednik? Poprilično je moguće, ali u međuvremenu se svakako mogu pojaviti i nova imena jer Putinova "era" možda još ni približno nije završena - naime, sukladno novim ustavnim promjenama, Putin bi mogao teoretski vladati Rusijom sve do 2036. godine!