Markale 28. august: I nakon 20 godina od pokolja ne možemo izbaciti iz glave slike velikog zločina Karadžićevih Srba

Centralna gradska pijaca je za vrijeme opsade Sarajeva predstavljala jednu od rijetkih lokacija gdje je moguće nabaviti hranu. Tako su i tog 28. augusta 1995. Markale bile mjesto koje je mnogima značilo opstanak. U 11 sati začulo se pet snažnih detonacija. Markale su doživjele svoju drugu apokalipsu.

Sljedbenici zločinca Radovana Karadžića i danas tvrde da je za masakr odgovorna vlada u Sarajevu, koja je željela isposlovati međunarodnu vojnu intervenciju.

Masakr kod Gradske tržnice bio je posljednji veliki zločin Karadžićevih Srba u opkoljenom Sarajevu. 

Napad  je bio  direktan uzrok NATO-ve kampanje bombardiranja srpskih položaja koja bi dovela do Daytonskog mirovnog sporazuma i kraja rata u Bosni i Hercegovini. 

Sa srpskih položaja 28. augusta 1995. godine ispaljena je granata koja je kod Gradske tržnice Markale u Sarajevu ubila 43, a teško ranila 84 civila.

Minobacačka granata bila je proizvedena u tvornici „Krušik“ u Valjevu 1993. godine. Istu oznaku imale su još četiri granate koje su tog dana eksplodirale u blizini Markala. 

Tog tragičnog dana, od minobacačke granate ispaljene iz pravca Trebevića, ubijeni su: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglija, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.

U petak 28. augusta u 11 sati delegacija Kantona Sarajevo položit će cvijeće na mjesto masakra u ulici Mula-Mustafe Bašeskije do broja 64 u znak sjećanja na 43 ubijenih Sarajlija. Masakr, iako se dogodio prije 20 godina, ne smijemo baciti u zaborav, sjetimo se mučki ubijenih sugrađana.