Zadnji radni dan u Tvornici olovaka Zagreb: TOZ-ovim olovkama više niko neće učiti pisati (FOTO)

Tvornica olovaka Zagreb, TOZ Penkala, odlazi u povijest. Svi njezini radnici i radnice dobili su otkaz. S njima smo se družili na njihov zadnji radni dan. Krug tvornice napuštali su s vrećicama u rukama. Mnogi od tih ljudi proveli su u TOZ-u cijeli radni vijek. Danas su uvjereni da je firma gurnuta u stečaj zbog 60 tisuća metara kvadratnih, koliko zauzima krug tvornice u Gornjem Vrapču. Već sedam godina postoje planovi da se na tom mjestu izgradi stambeno-poslovni kompleks, sa osam stotina stanova i neboderom koji će dominirati okolicom. Radnici su nam rekli da skica tog projekta stoji izvješena na zidu u uredu direktora firme. Pogledajte što smo čuli i što smo snimili u Tvornici olovaka Zagreb, još jednoj tvornici koje više nema.  

Nekolicinu radnika Tvornice olovaka Zagreb zatekli smo pred jednim od pogona. Kraj njih gajba piva, a na stolu kolači, sokovi, vino. Pravili su nešto ranije i roštilj. Ovo im je zadnji radni dan i učinilo im se da je red da se rastanu kao ljudi. Svi radnici, njih oko četrdeset, dobili su otkaz sa 16. srpnjem, danom kad je zbog 1,2 milijuna kuna tvornica TOZ Penkala gurnuta u stečaj. Za stečaj nisu znali. Dva tjedna prije nego će biti proglašen, Uprava im je na sastanku tvrdila kako do njega neće doći. O stečaju su doznali od portira.   

Svjedočili smo dirljivim scenama rastanka radnih kolega. Ovo na slici je Ivica Šotonji s kolegicom. U TOZ-u se zaposlio 1973. godine. Ivica Šotonji ima najviše radnog staža u TOZ-u, točno 42 godine i šest mjeseci. Još šest mjeseci fali mu za uvjet koji je potrebno ispuniti da bi se zaslužila puna mirovina.  

Sindikatu je ostalo nešto malo novca na računu. Sindikalna predstavnica Danijela Padavić donijela je spisak, članovi i članice sindikata potpisuju. Bit će to zadnji novac koji su zaslužili u ovoj tvornici. Sutra će većina na burzu, gdje će ih svrstati u neperspektivne tražitelje i tražiteljice zaposlenja. Poslodavci traže mlađu radnu snagu, a ova radna snaga dobar dio vijeka već je ostavila u Tvornici olovaka Zagreb.

Odveli su nas TOZ-ovci i u opustjeli pogon. Na sve strane složene su olovke i flomasteri. Strojevi su stari, ali u potpunosti ispravni. Dovedite smjenu radnika, stavite ih za strojeve i poteći će rijeka olovaka. Ali, kome u ovoj zemlji treba proizvodnja? Zar nije bolje baciti te strojeve u staro željezo, za njim u staro željezo otputiti i radnike i radnice pa potom na mjestu tvornice izgraditi stanove i poslovne prostore? U Hrvatskoj živi poslovan narod i nikad nam nije bio problem gledati kako se zbog jedne šnicle kolje krava.  

Kraj smjene samo što nije. Dok ispred pogona četvero, petero ljudi posprema improvizirani stol i završava s karminama za svoje poduzeće, ova radnica odlučila je još jednom prošetati kroz pogon. S pogonom se oprašta još par radnika, ali ne žele da im fotografiramo lica. Nepovjerljivi su prema novinarima. Posramili su nas pitanjem: A gdje ste bili ranije?

Gotovo je, zadnja smjena TOZ-ovaca odlazi. Nekolicina ih je ostala zaposlena na minimalcu, preko druge firme. Oni će, kako nam rekoše domaćini, završiti robu. Pričali su nam radnici i o skorom sastanku vjerovnika tvornice, među kojima su banke - Zagrebačka, OTP i Partner banka. Sastanak se ima dogoditi 16. rujna, ali od njega nitko ništa ne očekuje. Istina, mogli bi vjerovnici odlučiti i o nastavku proizvodnje, ali kad se to radnik nauživao dobra od banaka? TOZ-ovci nemaju iluzija, jasno im je da su banke savršeno nezainteresirane za nastavak proizvodnje olovaka. Zato odlaze bez nade da će se vratiti.

Jedan čovjek ostao je sam u pogonu. Predstavio nam se kao Zagi. Ne želi reći puno ime i prezime. Uopće, neprestano je gunđao, ali brzo se otvorio i pokazao ljubaznost. - Ja sam zadnja štenga. Kad ja odem - gotovo je, rekao nam je. Pitamo ga za radno mjesto, a on odgovara: Ja sam pogonski mehaničar. Ja sam sve ove godine održavao sve strojeve koje vidite.

Zagi nas vodi od stroja do stroja i pokazuje kako koji funkcionira. Vidi se da svaki stroj poznaje u dušu. Stroj koji vidite zadužen je da na grafitne olovke stavlja gumice. I on je star, napominje Zagi, ali mogao je raditi još godinama. Svaki put kad se sjeti da pogon više neće trebati mehaničara, Zagi gunđa i psuje. Prema nama tad također promijeni raspoloženje pa se iz ljubaznog ubacuje u neljubazni mod. Ne zamjeramo mu niti najmanje. Cijelo vrijeme na pameti nam je ono pitanje: "A gdje ste, novinari, do sada bili?"  

Gotovo je, objavljuje nam u jednom trenutku pogonski mehaničar pa krene gasiti svjetla. Idemo. Mi se vrtimo po pogonu i okidamo zadnju fotografiju. Stotine i tisuće posloženih TOZ-ovih olovaka. Zadnja TOZ-ova serija kojom će netko učiti pisati. Gotovo je, još jedna tvornica je zatvorena. Zagi je bio zadnja štenga. Uskoro će doći radnici druge firme da "srede robu", a onda se sve može rušiti i može početi gradnja stanova i poslovnih prostora.

Tekst je u cjelosti preuzet sa portala lupiga.com