"Uvijek sam smatrao da je većina siromašnih ljudi isfrustrirana..."

Uvijek sam smatrao da je većina siromašnih ljudi isfrustrirana, ljubomorna i puna kompleksa.

Moji prijatelji koji su djeca milionera ne nose samo skupe stvari, jednom u 6 mjeseci stave sliku na instagram i rijetko kad se hvale, iako su školovani na najskupljim biznis školama i putovali na sve kontinente, a od ove sirotinje što ljetuje za 300e u Buljaricama ne može da se živi. Toliko se upinju da se pokažu da nose lijepe stvari, da putuju, da žive ludo i brzo, a zapravo nema pas za šta da ih ujede.

Više ne živim u Srbiji, ali imam posao gdje ljudi rade za neki prosječnu platu i vrlo su slični, naravno, malo manje primitivni, ali opet prilično ljubomorni.

Ja potičem iz dosta imućne porodice i nikada neću moći da se uklopim u psihološki profil ljudi iz niže srednje klase. Možda je najbolje da nasljedim porodični biznis i okružim se sličnim prijateljima, koji su takođe imućni i ostanem van Srbije.

Tu će biti manje sujete i ljubomore i više ćemo se razumjeti.

To mi opet djeluje dosta dosadno i predvidivo.