"Imam jednog komšiju koji je ..."

"Imam komšiju sa smetnjama u razvoju i sa fizičkim smetnjama. Nisam sto posto siguran šta mu je ali po njegovom govoru, izgledu i hodu se odmah vidi da nije poput drugih ljudi.

On se uvijek fino javi, živi sam, nema nikoga na svijetu sem svog psa kojeg stalno šeta.

Juče je tog psa udarilo auto. Istrčao sam iz kuće jer sam čuo vriske tog komšije. Svi su se već bili okupili napolju.

Scena je bila takva da i odrastao čovjek zaplače. Komšija drži svog psa i vrišti, kuka moli i jauče kao malo dijete, moli Boga da mu ne oduzme jedinog prijatelja. Noćas sam čuo da je pas uginuo nije mu bilo pomoći. Sjedim i razmjšljam. Mnogo me potreslo sve ovo. Mnogo mi je žao."

Pročitajte još jednu tužnu ispovijest: 

"Ne daj Bože da iskusi iko to što sam ja, da mu rođen sin umire na rukama i da ne možete da mu pomognete. U sinovim očima ja sam bio supermen koji uvijek sve može sve da sredi, tata je najhrabriji i najjači govorio je.

Čak i tada me bespomoćno gledao kao da očekuje da će tata opet sve da sredi i da mu pomogne. Bio je spokojan uprkos bolu jer sam ja bio tu. Žao mi je sine, žao mi je i sebe i žene, žao mi je sve djece koja tako završe. Superheroji ne postoje u našem svijetu ali nadam se da postoje tamo gdje si ti sada sine moj, nadam se da postoji neko bolji od mene ko može da te sačuva i zaštiti tamo na nebu. Žao mi je. Mnogo te voli tata." 

(Izvor: Ispovesti.com)