NEMAMO PUNO VREMENA, Smrt dolazi mnogo prije nego što srce stane: OVO JE PRVI ZNAK DA VAM JE DUŠA POČELA DA VENE
Glavna stvar u životu je ne biti mrtav. Ali ne fizički. Jer smrt nastupa mnogo ranije nego što srce stane. Smrt nastupa kada duhovni život prestane. Smrt nastupa kad ljubav ode.
Danas živimo jedan čudan život. Gledamo kroz prozore automobila. Gušimo se u gradskom prijevozu jer suviše žurimo da bismo sačekali drugi. Progutamo sendvič tokom ručka, prelazemo očima preko naslova u novinama. I sve na brzinu. Pa mi žurimo! Nemamo vremena!
I često sami sebe smirujemo: "Sada je takvo vrijeme. Sada svi žive tako. Drugačiji tempo života, drugačiji ritam, drugačija dinamika."
Lutamo pustinjom svog života. Grabimo zapise, dijelove, djeliće nekog znanja, osjećaja, utiska. Pravimo fantastične planove. Okružujemo se "igračkama za odrasle". Ali mi ne ulazimo u suštinu onoga što vidimo. Ne uživamo u utiscima i osjećanjima do kraja. Jer nemamo vremena. Iz nekog razloga, nema vremena. Iako sami ne znamo zašto nemamo vremena i ko nas i kuda požuruje.
Mnogi ljudi misle da će u životu postići mnogo, oslanjajući se na svoju snagu, um, inteligenciju... Mi smo toliko zaljubljeni u sebe. Upravo ovaj narcisizam čini ljudsku dušu praznom, bolesnom i nezaštićenom.
Život nije potraga za hranom, nije trka za smrt, nije "strašna izložba ljudskih poroka". Život teži ka savršenstvu, istini, ljubavi. Ljubav i dobro su učitelji sveta, njegovi vječni mentori,prenosi Stil. Ali ljudi su i dalje neposlušni studenti. I često se ponašaju kao najveći neprijatelji.
Ako još nismo sposobni da srce ispunimo vrelom vatrom, da učinimo da gori od ljubavi, onda makar dozvolimo da u njemu gori neka malena, neugasiva lampa želje da volimo i budemo voljeni.
Gdje mogu da nađem ljubav? Kadaa
Naša svjest je zatrovana mišlju da se možemo istinski zaljubiti samo kad smo mladi. Ipak, dječije ljubavi nisu ozbiljne, adolescentske su više stvar hemije, a nekada u odraslom dobu mogu biti i bjekstvo od svakodnevice. Ali, ljubav nema slobodne dane. Nema rok trajanja. Nema sat. Ne gleda krštenicu. Osjećanja se rađaju u duši izvan bilo koje mreže pravila, stavova, vjerovanja, vrijednosti... Sve što su ljudi u stanju da izmisle, ljubav je u stanju da pogazi. Moramo da odbacimo gomilu stereotipa i ne dozvolimo licemerju da nam zatvori vrata ljubavi.
U dubini svakog ljudskog odnosa uvijek bi trebalo da postoji ljubav i dobrota. Želja da se razumiju bližnji, da se razmisli, da se osjeti ljepota njegove duše. A mi nismo uvijek na visini ovog zadatka. Lakše je i zanimljivije da samo posmatramo, nego da nešto učinimo. Pazimo da ne dobijemo fizičke rane, a tako lako zadajemo emotivne. Kada će one zacjeliti?
Jedina stvar u životu vrijedna učenja jeste kako voljeti.
Ne smemo da zaboravimo da živimo u svijetu gde se nevjerovatnom brzinom gubi ljubav, ljubaznost, saosjećanje i milost. Gdje je sebičnost i ponos iznad svega, a zabava, zadovoljstvo i materijalno bogatstvo prioritet. Bez ljubavi, ni sva blaga ovog svijeta neće ti pomoći - bićeš mrtav iznutra. Bićeš mrtvac sa srcem koje kuca. Sa dušom koja je uvela davno prije tijela, jer si joj uskratio osnovnu hranu - ljubav.