Seks, poštovanje, bezuslovna ljubav...Jeste li znali da postoji šest vrsta ljubavi koje spajaju partnere?!

Šta je ljubav? Odgovora može biti bezbroj, u zavisnosti od toga koga pitamo i kakvo je njegovo iskustvo bilo u djetinstvu. Međutim, jedno je sigurno: ljubavi nema bez povjerenja, u sebe i u drugoga, jer ono je temelj bliskosti...
Ljubav nam može puniti jedra životnom snagom i entuzijazmom, a može nas i deprimirati ili izluditi. Ono što smatramo ljubavlju može biti glavni oslonac našem unutrašnjem rastu i razvoju, ali i najdestruktivnija snaga koja ne vodi nikuda. Izjave ljubavi razmjenjuju parovi na romantičnoj večeri uz more, kao i parovi koji su poslije tuče došli k sebi - uz suze.

Većina ljudi rekla bi da se partneri iz drugog primjera sigurno uopšte ne vole, iako bi se oni u trenucima mira mogli zakleti životom da su zajedno zbog ljubavi. Neki su zajedno po deset-dvadeset godina i imaju veoma kvalitetan odnos, a uopšte se ne vole. Neki imaju loš odnos s mnoštvom svađa i problema, a vole se. Neki pak (slobodno možemo reći rijetki) imaju i jedno i drugo: kvalitetan odnos koji razvijaju s ljubavlju. I šta onda reći o toj misterioznoj pojavi zvanoj ljubav?

Je li to trofej koji treba dostići? Je li to zverčica koju treba uloviti? Je li to nagrada koju treba zaslužiti? Je li to čudo koje ne zavisi ni od čega drugog nego od sreće, slučajnosti? Parovi koji žive u ljubavi, skladno, bez sumnji u svoja osjećanja, ne pitaju se previše kako, šta, otkud. Ljubav je za njih biće: ta osoba, osoba koju vole. Za njih ljubav nije to, već ko. Ona je personalna, lična, jedinstvena.

O ljubavi, ljudima i prijateljstvu: 20 životnih lekcija koje smo naučili od Malog princa...

Takva ljubav je negdje duboko (ako ne stvarnost) svačiji san koji većini ljudi zbog nekog razloga izmiče. Ima ga, pa ga nema, sanja se otvorenih ili zatvorenih očiju, dovodi do buđenja ili do potonuća u duboko spavanje u kojem snova više nema. O ljubavi je ispjevano toliko pjesama, snimljeno toliko filmova, napisano toliko knjiga. Sretna ljubav - nesretna ljubav; uzvraćena - neuzvraćena; prava - pogrešna.

Neko će reći da je ljubav bezuslovno prihvatanje, a neko da je eksplozija strasti. Neko će je nazvati vječnom inspiracijom, a neko tihom patnjom. Mnogi su pokušali da je definišu, stave među riječi, iako se čini da se najbolje iščitava između redova. Za Platona, ljubav je ono što čovjek želi, a nema; Baudelaire je smatrao da je ljubav potrebna da se pobjegne od sebe; za G. B. Shawa, ljubav je igra u kojoj se prenaglašava razlika između osobe koja se voli i drugih pojedinaca. Freud je smatrao da je ljubav želja za seksualnim sjedinjenjem, a Fromm ju je nazvao sredstvom za smanjenje osjećanja izolacije i usamljenosti, piše sensa.

Kako se među svim tim mišljenjima snaći? Ili je bolje jednostavno ne razmišljati? Znači li to da svako voli na svoj način i da je koliko ljudi toliko i ljubavi? Ili je ljubav jedna, bezuslovna i univerzalna, a sve ostalo su derivati, varke, loši plagijati? Da bi u tu zbrku razuma i osjećanja unio malo reda, istraživač John Lee intervjuisao je pre tridesetak godina veliki broj ljudi sa željom da sazna šta im ta misteriozna riječ ljubav zapravo znači. Zaključio je da ljudi o ljubavi razmišljaju na šest načina, kojima je dao grčke nazive. Šest vrsta ili boja ljubavi nazvao je: eros, ludus, storge, pragma, manija i agape.