Slavni Hrvat odgovorio na prozivku "A, šta biste vi uradili da vam se ćerka uda za Srbina"

Kiosk
Slavni Hrvat odgovorio na prozivku "A, šta biste vi uradili da vam se ćerka uda za Srbina"
.

Hrvatski pisac i sociolog Bruno Šimleša u kolumni za portal "miss7" postavlja pitanje: "A šta biste vi uradili da vam se kćerka uda za Srbina".
Brunovu kolumnu za portal "miss7" prenosimo u cjelosti.

screenshot-3

"Varijacija tog pitanja izroni svaki put kad se na društvenim mrežama založim za poštovanje ljudskih prava. Nekad ono zvuči: „Lako ti je trkeljati, ali vidjela bih te da ti jćerka dovede lezbejku kući? A šta bi ti stvarno želio? Da ti kćerka dovede crnca, ali ono, pravog?“ Koja god da je varijacija u pitanju, odgovor je uvijek isti: Izgrlio bih je od A do Ž jer je našla nekoga koga može zamisliti uz sebe čitav život. Srbina, ženu, crnca ili bijelca...

Ako je ona sretna sa nekim, i ja ću biti sretan zbog nje. Zaista je tako jednostavno, barem u mojoj glavi. Svakako neću biti poput likova koji se kunu u porodica, ali ako se dogodi jedan od scenarija onda se odreknu vlastitog djeteta. Jer će se prije odreći djeteta, nego predrasuda.

Ma odricanje mi neće pasti ni napamet, samo zagrljaj! Pa kako bih se mogao odreći djeteta zato što nekoga voli!?!? To zaista mogu samo oni koji su zaljubljeni u predrasude. Naravno da se to pitanje pojavilo i kad sam neki dan na svojoj Fejsbuk stranici objavio post o rasnim nemirima u SAD-u. Doduše, kod nas nije toliko raširena mržnja pripadnika drugih rasa, ali mržnja definitivno jeste.

Mržnja Srba, Roma, imigranata, LGBT osoba, žena... Slobodno nastavi niz. Ili nemoj, ako ti se ne povraća...

screenshot-4

Neki od tih ljudi nisu svjesni svojih predrasuda jer su tzv „ali ljudi“ koji će napisati nešto u stilu „Nemam ja ništa protiv pe*era, ali samo da ostanu u svoja četiri zida“ i slične primjere nesvjesnih predrasuda. A ima i onih koji baš vole da mrze. Kojima je to ključni dio identiteta. I s njima ne treba ni raspravljati jer takvi ionako ne slušaju. Ako voliš da mrziš, očito imaš averziju prema zdravom razumu. Možda voliš neke željke, ali definitivno ne voliš ljudskost!

Dakle, ne bih imao baš nikakvog problema da mi kćerka dovede Srbina ili lezbejku, ali imao bih ogromnih problema da mi dovede tebe! Jer bi to značilo da smo uradili užasan posao kao roditelji. Ako mi kćerka dovede osobu koja je inficirana predrasudama ili mržnjom, to je već ozbiljan problem. Dio okoline bi je mogao osuđivati ako se npr. zaljubi u ženu, ali znam da je njeno srce neće osuđivati.

Znam da je razumni ljudi neće osuđivati, a ovi drugi će ionako pronaći neki razlog pa se njima nikada ne treba zamarati. Jer mislim da nekoga ne određuje to što je Srbin ili lezbejka ili katolik ili muškarac ili crnac ili budista ili... Svakoga određuje ljudskost.

Zanima me kakav je kao čovjek. Da li zna da se saosjeća, kako sluša, poštuje li druge i drugačije, da li je dovoljno bogat da ponekad nekome pokloni svoje vrijeme, vještine ili čak novac, kako se odnosi prema svojim otvorenim ranama, zna li opraštati, zna li voljeti... sve su to pitanja koja me i te kako zanimaju. I za moju okolinu i za potencijalnog partnera moje kćerke.

screenshot-5

Ali koje je nacionalnosti ili koje je seksualne orijentacije, to mi je zaista svejedno. Eventualno želim da je iste seksualne orijentacije kao i ona, ali to je otprilike to. Mene ne definiše činjenica da sam bijelac, ali me definiše činjenica da rasu ne doživljavam kao ono što nas definiše. Ne definiše me sama činjenica da sam Hrvat, ali me definiše činjenica da nisam nacionalista koji će druge nacionalnosti smatrati manje vrijednima. Definiše me činjenica što svoje domoljublje pokazujem borbom za zdravije društvo, umjesto da jednu ruku držim na srcu dok svira himna, dok druga ruka krade.

Ne definiše me sama činjenica da sam vjernik, nego kako živim svoju vjeru. Svakako ne tako da bi svima drugima trebalo nametati svoja verenja, već tako da se trudim da živim prema životno afirmativnim vrijednostima te vjere. Ne slažem se sa svima, ali naravno da smatram da oni treba da žive u skladu sa svojim, a ne mojim uvjerenjima.

Ne definiše me ni sama činjenica da sam muškarac, ali me definiše borba za ravnopravnost žena i muškaraca. Etikete su pogodne za intelektualno lenje ljude kojima se jednostavno ne da druge vide kao kompleksne osobe. Jer nismo definisani bilo kojom pojedinačnom etiketom, nego ljudskošću. I sve dok druge gledate kroz etikete, bilo da im date pozitivan ili negativan predznak, slijepi ste. Jer birate da ih ne gledate kao ono što istinski jesu".

Novi.ba/Zenablic

Ne propustite