"Ratno doba, 1993. godina. Mi izbjeglice iz BiH, smješteni u nekakvom izbjegličkom naselju.."

Ratno doba, 1993. godina. Mi izbjeglice iz BiH, smješteni u nekakvom izbjegličkom naselju.

Otac me ostavlja na željezničkoj stanici u velikom gradu sa riječima "doći će sestra po tebe pa se s njom vrati vozom" i otišao negdje sa svojim prijateljima. Meni 10 godina. Sestra se pojavila nekoliko sati nakon što joj je rečeno gdje sam. Taj dan je otac umro za mene.

Nikada mu neću oprostiti zbog tog nedjela, zbog straha koji sam preživjela i trauma sa kojim živim čitav život.
Često razmišljam o svemu što mi se moglo desiti u tom trenutku.

Nekad pomislim da bi bilo dobro da se desilo nešto najgore , pa se pitam da li bi osjećao grižnju savjesti. Ko zna, možda i bi...